Prirodno rođenim ženama sve se više prekidaju plivačke karijere dok se muškarac koji se predstavlja kao žena sa Sveučilišta Pennsylvania, Lia Thomas, nastavlja probijati na natjecanju na NCAA prvenstvu.
Ako se Thomas natječe, to nužno znači da je neka biološka žena izgubila svoje mjesto u finalu.
Frustrirajuće je natjecati se s nekim tko ima više sposobnosti od žena
Aktivistica Savanah Hernandez nedavno je otkrila jednu takvu priču kada je intervjuirala plivačicu s fakulteta ispred McAuley Aquatic centra Georgia Techa, gdje se održavalo ovogodišnje NCAA prvenstvo. Ona je odmah rekla da je vidjela plivačicu kako se rasplakala kada ju je iz natjecanja izbacio biološki muškarac Thomas.
“Svi smo jako jako razočarani i frustrirani jer se natječemo s nekim tko ima više sposobnosti od nas žena”, rekla je žena Hernandez.
“Imam suigračicu koja danas nije ušla u finale jer je jednostavno izbačena. Srceparajuće je vidjeti da netko tko je prošao pubertet kao muškarac, ima tijelo muškarca, može potpuno uništiti konkurenciju. I ulaziš u to s razmišljanjem da nemaš šanse”, nastavila je, prenosi Breitbart.
Pitali su je i o ženi koju je Thomas pobijedio: “Bila je vrlo emotivna, i to je teško vidjeti jer joj je to posljednji NCAA; ona stvarno voli tu utrku, i bilo je jednostavno srceparajuće što je danas uložila sve svoje napore u nju. Teško je vidjeti nekoga tko radi svaki dan, svaku noć i dalje se natječe s nekim takvim.”
Čini se kako je pokret za „jednakost” nadahnuo ‘transrodne sportaše’ da se pridruže timovima svog odabranog roda. A to često znači da se biološki muškarci natječu protiv bioloških žena u ženskim timovima. Ali u svijetu sporta, tvrde kritičari, jednakost spolova jednostavno ne postoji. S fiziološkog gledišta, postoji nejednakost između muškaraca i žena koju je jednostavno nemoguće izbrisati.
Na primjer, kada se radi o trčanju, muškarci su u načelu brži od žena. Kako je to objašnjeno u izdanju časopisa Runner’s World iz 2015.: „Na svakoj udaljenosti do maratona, razlika između svjetskih rekorda muškaraca i žena iznosi 9 do 10% – a kod rekreacijskih je trkača razlika slična ili čak veća.”
Zašto, dakle, muškarci imaju neke atletske prednosti pred ženama?
Profesor bioloških znanosti sa Sveučilišta Ohio, Chris Schwirian, rekao je za Runner’s World: „Muškarci postižu bolje rekorde na 100 do 800 metara uglavnom zato što muškarci u prosjeku imaju veću mišićnu masu, a velik su dio toga brzotrzajni (engl. fast-twitch) mišići, što im omogućuje da postižu veću snagu i brzinu i anaerobno proizvode energiju. Na svim udaljenostima većim od 800 metara glavni je uzrok razlike viši prosječni anaerobni prag muškaraca (VO2max), zato što oni u načelu imaju manje tjelesne masti, više hemoglobina i mišićne mase te veća srca i pluća nego žene.”
Muškarci u prosjeku imaju duže i veće kosti, što im daje mehaničke prednosti pred ženama, budući da imaju veću težinu, visinu i šire koštane okvire kao potporu mišićima. Njihove su kosti također gušće te imaju čvršće ligamente, što ih čini manje podložnima sportskim povredama.
Budući da ovi fizički i fiziološki čimbenici daju većini muškaraca očitu kompetitivnu prednost u sportovima, je li pošteno ili čak sigurno da se biološki muškarci – s većom mišićnom masom, srcima i plućima i većom snagom, ubrzanjem i brzinom – natječu protiv djevojaka i žena?
„Ako muškarci mogu tvrditi da su žene i ući u sport u kojem se smiju natjecati samo žene, tada je prilično izvjesno da će muškarci pobijediti,” piše Brandon Morse za časopis Federalist. „Sve pohvale, nagrade i priznanja bit će oduzeta ženama koje ih s pravom zaslužuju i dana muškarcu koji je zapravo varao tako što je stavio šminku, ubrizgao si hormone i rekao da je žena.“
Izvor: narod.hr