Svakomu zdravorazumnom jasno je kako zlo ni u kojim uvjetima ne može postati dobro. No, razvidno je da to djecu komunizma ne zanima. Takvi i glavni grad BiH zapetljavaju u zločinačke vezove prošlosti. Još jedna sličica govori tomu u prilog.
Piše: Josip Vajdner, Katolički tjednik
Žalosno je da Grad Sarajevo svoj Dan slavi na nadnevak koji u stvarnosti kazuje kako je jednu zločinačku vlast zamijenio drugi zločinački režim. Toga su 6. aprila 1945. fašističku vlast ustaša, u krvi zamijenili komunistički partizani koji su svoje pravo lice otkrili odmah po ulasku u Grad podno Trebevića.
Povijest kazuje kako su – slično kao kada su došle i ustaše – stradali mnogi nevini. Najčešće u osveti i kao „protivnici režima“. S obzirom na aktualni društveno-politički kontekst, o tomu je, očito, potrebno ponovno govoriti, bez obzira što „gluhi“ komunisti i oni koji ne znaju za bolje – ne čuju.
Slavlje u otetoj zgradi
Da je žalosno što taj nadnevak – 6. april koji je označio egzodus Hrvata katolika i nemalo muslimana, Sarajevo slavi kao svoj Dan – govori i jedna sličica koja se „sasvim slučajno“ pojavila danas (istoga tog 6. travnja) u medijima.
Naime, nekolicina ih je objavila kako su na današnji dan 1979. košarkaši sarajevske Bosne, predvođeni s klupe legendarnim Bogdanom Tanjevićem, postali prvaci Europe.
I komu od „starih“ Sarajlija to nije drago čuti? Komu srce ne zaigra, poglavito kada vidi kako je danas takvo ostvarenje, koje su postigli Mirza Delibašić, Žarko Varajić, Sabit Hadžić i ekipa, uistinu u sferi „znanstvene fantastike“?
No, u čemu je onda problem?
Pa, na fotografiji koja prikazuje to doba vidi se transparent Prvaci Evrope – Gradu za rođendan, okačen ispred tadašnjih prostorija KK Bosna. A zapravo je riječ o okupiranom zdanju Zavoda Sv. Vinko, sestara milosrdnica, koje se nalazi u Titovoj ulici, u srcu grada.
Nisu ove redovnice, koje su u Sarajevo došle još za turskog vakta – 13. studenoga 1871. (na poziv biskupa fra Paskala Vujičića) da bi pomagale ovdašnjoj sirotinji, svoje prostorije iznajmile košarkašima. Ne, njih su komunisti, došavši toga 6. aprila istjerali. Drugim riječima, „oslobodili“ su ih njihove vlastite zgrade koju su desetljećima mukotrpno održavale kako bi mogle dobro činiti svima u ovome gradu. Odmah po dolasku u grad oteli su im zgradu koju su nekoliko desetljeća poslije nacionalizirali.
A milosrdnicama ovaj zavod nije bio „pao s neba“. Zemljište za njega kupio je prvi vrhbosanski nadbiskup, sluga Božji dr. Josip Stadler 14. lipnja 1882. te ga darovao „bijelim sestrama“ kako bi tu podignule samostan, crkvu i školu. Kronike bilježe da je gradnja zdanja započela 8. svibnja i 19. studenoga 1883. bila završena.
Simbol svjetla protiv komunističke tame
Osim rečenoga, komunističkim „osloboditeljima“, tzv. „antifašistima“ (koji zbog svojih zločina i u Sarajevu, zapravo s antifašizmom u pravom smislu riječi nemaju veze) nije bilo dovoljno. U svojoj „dobroti“ htjeli su potpuno iskorijeniti ove, kao i brojne druge redovničke družbe, iz Sarajeva.
A zbog čega? Dovoljno je što su katolkinje i što u konačnici predstavljaju svjetlo dobra, nasuprot tami zla koju su ti „osloboditelji“ očitovali. Pregršt toga dobra, ove su redovnice pokazale Sarajlijama i u posljednjem ratu i poraću, na osobit način radeći u zdravstvenim institucijama grada.
Raščistiti sa „6. aprilom“
Stoga, onima koji pored zdravih očiju nisu slijepi, i pored zdravih ušiju nisu gluhi, jasno je o čemu je riječ. To je ujedno odgovor svim onim nesretnicima koji zarad vlastitih (i isključivo vlastitih) interesa pitaju komu smeta taj datum.
Smeta svakom normalnom, jer iza njega stoji more onoga što je najgore u čovjeku. I sve dok nam smeta znači da nismo imuni na zlo i nepravdu te da se ne mirimo s lažima.
Još jednom: s tim „6. aprilom“, dakle, treba raščistiti! I kao nadnevkom kada se slavi Dan grada (jamačno da mora postojati neki puno adekvatniji – da ne ulazimo u tu temu) i kao imenom nagrade koju Sarajevo dodjeljuje (kako je, recimo, izvrstan naziv nagrade Počasno srce Sarajeva koju daje SFF).
Sramota je za ovaj grad kojega je i papa Franjo nazvao „europskim Jeruzalemom“ da svoj Dan proslavlja na nadnevak koji svjedoči smjeni zločinačkih režima. Sve dok se to ne shvati i ne primijeni, zlodusi prošlosti lutat će ovdašnjim poljima te kod ubogih duša uzimati danak – danak kakav je Sarajevo, ni krivo ni dužno, platilo i prije 30 godina, kada je ušlo u 1 425 dana dugu opsadu u režiji bezumnika „s brda“.
/HMS/