Povodom toga što je Europska unija planirala udvostručiti novac za migracije prema novom proračunu za 2021.-2027., a proračun za granične kontrole učetverostručiti Maite Vermeulen, Ajibola Amzat i Giacomo Zandonini nizozemski, nigerijski i talijanski istraživački su istraživali o koliko je novca riječ i gdje on završava.
Istraživanje je Narod.hr prenio 2019., a zaključak je bio da je nemoguće znati krajnje odredište milijardi eura koje EU troši na migracije. Vermeulen, Amzat i Zandonini nastavili su s istraživanjem kako se i zašto koriste milijarde eura na migracije odnosno njihovo navodno sprječavanje te su 2020. godine za The Correspondent zaključili da novac namijenjen za probleme glede migracija stvara više problema nego što ih rješava, odnosno da niti sprječava migracije niti zapravo pomaže u razvoju afričkih zemalja.
U nastavku prenosimo njihovo istraživanje:
Usred Sahare stoji potpuno novi bunar. To je platila Europa. Prije nekoliko godina, ovakav bunar bi bio postavljen kako bi se ženama dao pristup boljim sanitarnim uvjetima. Prije toga, to bi bilo opisano kao način poboljšanja života mladih ljudi i sprječavanja da se okrenu radikalnom islamu. Ali u današnjem političkom krajoliku, bunar je postavljen kako bi migranti mogli oprati ruke.
Čarobna riječ – migracija
Danas bi svatko tko traži novac za razvojnu pomoć pametno upotrijebio čarobnu riječ – migracija. Projekti koji su se prije fokusirali na “neprivilegiranu mladež” sada tvrde da pomažu “potencijalnim migrantima”. Broj nevladinih organizacija koje rade na pitanjima vezanim za migracije u Africi je naglo porastao. Organizirane su bezbrojne konferencije o “migracijama i razvoju”, a afrička sveučilišta iznenada pokreću “Centre za migracijske studije”. Milijarde koje su prethodno bile namijenjene drugim razvojnim inicijativama sada se preusmjeravaju u fondove za migracije.
Naravno, ništa od ovoga nije nužno problematično. U svijetu razvojne pomoći, popularne fraze nisu ništa novo. Nakon terorističkih napada 11. rujna, “deradikalizacija” je odjednom bila svima na usnama kada je u pitanju financiranje razvojnih programa. A onda je tu bilo “seksualno nasilje nad ženama”, “dobro upravljanje”, “otpornost”, “dječja prava”. Nevladine organizacije moraju redovito provjeravati dodaju li u svoje prijave za financiranje “ispravnu” terminologiju.
Ali ova nova popularna riječ – migracija – razlikuje se na jedan temeljni način: ideja da razvojna pomoć može nekako smanjiti migraciju je iluzija. Europa može potrošiti milijarde, ali neće zaustaviti migracije. Zapravo, stručnjaci vjeruju da će učiniti upravo suprotno. Vrijeme je da se ovaj mit o migraciji umirovi.
Omogućite za 376.000 mladih Nigerijaca bolji pristup tržištu rada, posebice u građevinarstvu i poljoprivredi. To je, otprilike, cilj programa Razvoja vještina za zapošljavanje mladih (SKYE), koji je pokrenula njemačka razvojna agencija GIZ. S 58 milijuna eura teškim budžetom, SKYE je jedan od većih europskih programa pomoći u Nigeriji.
Na površini, čini se da program SKYE ima za cilj poboljšati živote mladih ljudi u Nigeriji. Zato nismo mogli vjerovati svojim očima kada smo vidjeli njegov “glavni cilj”: spriječiti neregularnu migraciju i olakšati povratak migranata. Ima li još ciljeva? Postoji još jedan podcilj … stvoriti prilike za zapošljavanje kako bi se spriječile neregularne migracije i olakšao povratak migranata. Ovo su doslovno jedini SKYE-ovi ciljevi. Ništa drugo.
Dalje u dokumentu o akciji nalazi se „Matrica logičkog okvira“, koja je politički izraz za grafikon koji pokazuje kako će se mjeriti utjecaj projekta. Prema ovoj matrici, SKYE će se smatrati uspješnim ako se ispuni sljedeći cilj: “Smanjen broj mladih koji napuštaju Nigeriju na migracijskoj ruti prema Europi 2020. … u usporedbi s 2016.” To će se dijelom mjeriti brojem zahtjeva za azil koje su u Europi podnijeli nigerijski mladi ljudi.
Razmislite o ovome na trenutak. Uspjeh nigerijskog projekta zapošljavanja mjerit će se brojem zahtjeva za azil podnesenih u Europi. Čak i ako bi se zahtjevi za azil smanjili, kako bismo uopće mogli znati je li ovaj projekt odgovoran za to? Sigurno bi to moglo biti zbog drugih čimbenika poput, recimo, građanskog rata u Libiji? Pooštrene granične kontrole u Nigeru? Više patrola libijske obalne straže koju financira Europska unija?
“Nema logike u ovakvim projektima, ali viđamo ih sve više i više”, kaže Raphael Shilhav, stručnjak za migracije za Oxfam International u Bruxellesu. Jer ovaj projekt nipošto nije jedini takve vrste.
Rješavanje temeljnih uzroka migracije
“Rješavanje temeljnih uzroka migracije” postalo je svojevrsna mantra za EU – ona koju koristi da opravda trošenje milijardi na projekte poput SKYE-a. Na prvi pogled zvuči logično: ako je migracija rezultat siromaštva i nedostatka poslova i mogućnosti u matičnim zemljama migranata, onda se ona može zaustaviti samo rješavanjem ovih problema. Iz europske perspektive, ova priča je dobitna za obje strane političkog spektra: borba protiv siromaštva poboljšat će živote ljudi u zemljama u razvoju (pobjeda za ljevice) i smanjiti migraciju u Europu (pobjeda za desnicu) .
“To je priča koja se sviđa svima”, kaže Jessica Hagen-Zanker iz Overseas Development Instituta, utjecajnog think tanka. “Nekako se čini intuitivnim. Ako ljudi ne mogu živjeti tamo gdje jesu, otići će, pa im moramo osigurati bolji život ako želimo da ostanu. Čini se zdravorazumski.”
Jedini problem? To nije istina.
Razvoj ne smanjuje migraciju (a istraživanja to dokazuju)
“Prestanite širiti iluziju da će projekti obrazovanja i zapošljavanja smanjiti migraciju. Istina je upravo suprotno. Više obrazovanja, bolja zdravstvena zaštita i više zapošljavanja će dovesti do veće migracije, a ne manje.” To su bile riječi Tona Dietza, bivšeg ravnatelja Centra za afričke studije u Nizozemskoj, dok se obraćao humanitarnim organizacijama u Haagu na prošlogodišnjoj konferenciji.
Njegov naizgled hrabar stav potkrijepljen je istraživanjima akademika, vlada, think tankova ili humanitarnih organizacija. Čini se da se stručnjaci posvuda slažu da će razvoj vjerojatno rezultirati većom migracijom.
Zašto je tome tako? Pa, za početak, migracija košta (a projekti zapošljavanja pomažu ljudima da zarade), a snovi i ambicije ljudi imaju tendenciju rasta kako postaju obrazovaniji.
Ali tome je tako i zato što se korijenski uzroci migracije ne mogu svesti na jedno pitanje poput siromaštva. Iako mnogi afrički migranti navode ekonomske čimbenike kao razlog za migraciju, odluka je puno složenija od jednostavnog “da imam posao, ne bih migrirao”. Istraživanja pokazuju da je odluka o migraciji iznimno složena i ovisna o kontekstu. To ovisi o raznim čimbenicima, kao što su sloboda, obiteljski pritisci, nejednakost, sigurnost i društvene mreže.
“Dokazi upućuju na to da razvojna pomoć ima male izglede za smanjenje migracijskih tokova. […] Ne postoje dokazi koji podržavaju premisu da će rješavanje problema siromaštva u inozemstvu smanjiti poticaj za migraciju. Povećanjem vještina i težnji ljudi, razvojna pomoć će vjerojatno potaknuti migraciju.”
Lažni narativi koče napredak
Moglo bi vam se oprostiti što se pitate: koja je šteta u svemu tome? Koga briga ako programima pomoći stavimo oznaku “migracije”, sve dok ljudi dobivaju pomoć?
No, ovakav pristup razvojnoj pomoći ima dalekosežne posljedice – posljedice koje će ostati zamagljene sve dok se nastavljamo pretvarati da narativ o “ovladavanju temeljnim uzrocima migracije” ima ikakvog smisla.
Mantra o “korijenskim uzrocima” uzdigla je sprječavanje nezakonitih migracija na legitiman cilj razvojne suradnje. Toliko da proračun EU-a za razdoblje 2021.-2028. izdvaja 10% ogromnog novog razvojnog fonda (Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju, ili NDICI, vrijedan gotovo 90 milijardi eura) za “migracije”.
Ali ako je vaš cilj spriječiti migraciju, onda nema razloga da se razvojna pomoć ograniči na poboljšanje obrazovanja i otvaranje radnih mjesta u afričkim zemljama. Odjednom, ta ista sredstva mogu ići na projekte osmišljene za jačanje graničnih kontrola, pomoć libijskoj obalnoj straži da presretne migrantske čamce i uvođenje biometrijskih putovnica kako bi se migranti mogli lakše identificirati i poslati natrag.
I upravo se to događa. Naše je istraživanje pokazalo da samo u Nigeriji više od polovice svih europskih sredstava za migraciju odlazi na mjere granične kontrole. I ne samo to, već se ove vrste projekata sada mogu financirati novcem označenim kao “razvojna pomoć”.
No umjesto da razvojna pomoć ljude učini manje ranjivim na iskorištavanje ili siromaštvo, fokusiranje na strože granice zapravo dovodi do veće eksploatacije migranata i opasnijih migracijskih ruta prema Europi. Primjerice, migranti koji putuju od Nigera do Libije kroz Saharu dugo su koristili stare karavanske staze, koje prolaze kroz dobro poznate oaze u pustinji. No tim rutama sada patroliraju graničari koje je obučio i opremio EU, prisiljavajući migrante da idu novim, opasnijim rutama kroz nepoznati teren s malo pristupa vodi.
Fenomen “kružne” migracije u Africi
Pooštrene granice nisu samo opasnost za migrante, već i koče gospodarski razvoj diljem zapadne Afrike, gdje su se ljudi tradicionalno kretali između zemalja poput Obale Bjelokosti, Alžira i Libije u potrazi za poslom. Velika većina tih migranata nema namjeru putovati u Europu. Ovaj fenomen, poznat kao “kružna migracija”, strategija je preživljavanja mnogih mladih zapadnoafrikanaca. Oni mogu raditi u građevinarstvu u Nigeriji tijekom sušne sezone, a zatim se preseliti u Niger tijekom kišne sezone kako bi, na primjer, radili na poljima.
“U zapadnoj Africi granice su uvijek imale fluidan koncept. Mobilnost je ljudima u krvi”, tvrdi znanstvenica o migracijama Amanda Bisong. Zapravo, regija se može pohvaliti gospodarskom unijom, ECOWAS, i protokolom o slobodnom kretanju koji je prethodio EU. Bisong kaže da su prije izbjegličke krize 2015., razgovori između ECOWAS-a i EU bili usredotočeni na to kako ovaj protokol učiniti još učinkovitijim. Svi su se složili da bi povećana mobilnost dovela do većeg gospodarskog razvoja. “Ali od 2015.… Postalo je ludo. Kako bi se zaštitilo slobodno kretanje u EU, slobodno kretanje u zapadnoj Africi se prekida”, ističe Bisong.
Razvojni projekti koji se usredotočuju na pooštravanje granične kontrole u zapadnoj Africi – stvari poput obuke carinika, opremanja udaljenih graničnih prijelaza novim softverom i upućivanja policije da patrolira migracijskim rutama – zapravo su pogubni za razvoj u regiji. Oni sprječavaju zapadnoafrikance da koriste strategije preživljavanja koje su koristili stoljećima. Što znači da europska razvojna pomoć osmišljena kako bi se “pozabavila temeljnim uzrocima migracije” ne promiče razvoj, već ga aktivno potkopava.
Nova nezgodna istina
Ako je opće poznato da razvojna pomoć ne čini ništa za smanjenje migracija i da fokusiranje na migracije zapravo inhibira razvoj, zašto onda i dalje trošimo milijarde pod tim izgovorom?
Jednostavan odgovor? To je zgodna priča za gotovo sve uključene u nju.
Za lijeve političare u Europi, to je način da se migrantskoj politici stave prijateljskije lice: uostalom, što bi moglo biti toplije od otvaranja radnih mjesta za siromašnu mladež u Africi? Za desne političare to je opravdanje za trošenje novca na razvojnu suradnju: to više nije oblik dobročinstva, već nužnost za zaštitu europskog načina života (op.a koji ne funkcionira).
Afričkim vladama narativ pomaže da se financira više projekata. Malo ih zanima hoće li projekti doista obuzdati migraciju, sve dok doprinose rastu u regiji. “Nigerijska vlada nestrpljivo želi dobiti više sredstava za projekte zapošljavanja”, kaže jedan dužnosnik u Lagosu, koji želi ostati anoniman. “Ako ih EU želi nazvati ‘migracijskim projektima’, to je nebitno za Nigeriju.” Zapadnoafričke zemlje koje bi mogle koristiti više razvojne pomoći, ali nisu glavni izvor migracije u Europu, šale se da bi trebale razmotriti slanje više svojih ljudi u Europu – tada bi možda dobile više pomoći.
A za humanitarne organizacije, narativ je oportunistički način pružanja svježeg poticaja njihovom radu, jer odjednom postaje dostupno više sredstava. Jedan njemački humanitarni radnik zadužen za projekt migracije u Nigeriji kaže: “Apsolutno vjerujem da ovaj projekt čini pozitivnu promjenu u ovoj zemlji. Hoće li to smanjiti migraciju? Sumnjam. Ali barem na ovaj način dobivamo potrebna sredstva.”
Učinak razvojne pomoći
Činjenica da razvojna pomoć ne može ukloniti uzroke migracija – barem ne kratkoročno – nova je nezgodna istina.
Čini se da gotovo ništa ne može razbiti Veliku iluziju. Istraživači, kreatori politika i humanitarni radnici s kojima smo razgovarali rekli su nam da svi iznutra znaju da se ti migracijski projekti temelje na lažnoj premisi. Ipak, za vanjski svijet, iluzija se održava”, zaključuje se u ovom istraživačkom radu.
A program SKYE? Njemački humanitarni program je unatoč ovom istraživanju i dalje aktivan. Na svojim stranicama navodi kako se od 11.938 korisnika njihovog programa zaposlilo njih 2.177. S druge strane u Nigeriji živi oko 211 milijuna ljudi, te je 2020. mladih nezaposlenih bilo 38 posto, 2021. se smanjio na 35 posto, ali se predviđa da će 2022. i 2023. preko 50 posto mladih Nigerijaca biti nezaposleno.
Izvor: narod.hr/thecorrespondent.com