Britanac Tristan Rutherford istražio je hrvatsku obalu, vozio se Pelješkim mostom, degustirao vina, jeo mediteransku hranu, oduševio se hrvatskim ljepotama. Njegovo iskustvo prenio je The Times, a u nastavku prenosimo iskustvo u cijelosti.
“Prvi sam Britanac koji se provozao hrvatskim Pelješkim mostom. Most vrijedan 467 milijuna funti vijuga iznad Jadranskog mora, povezujući naselje Komarnu i poluotok Pelješac. Dug kilometar i pol, most je toliko visok, poput vijadukta Millau Normana Fostera u južnoj Francuskoj. Osjećao sam se kao da sam prolazio kroz oblake dok sam se njime vozio.
Most zamjenjuje staru cestu koja prolazi kroz dio Bosne i Hercegovine, taj put nakratko je prekidao hrvatsku obalu Jadrana. Ta postojeća ruta učinila je vožnju između Splita i Dubrovnika petosatnim maratonom, uključujući granične prijelaze iz i natrag u EU. Otkada se otvorio Pelješki most, dva su se hrvatska obalna čvorišta spojila te smanjilo vremensko putovanje.
Pelješac izgleda baš kao oni otoci prije 20 godina. Moja prva stanica je bila plaža Vučine, pješčana zona u sjeni borova okružena liticama, 15 minuta od mosta.
Udaljen 40 minuta vožnje, na ulazu u Orebić nalaze se kamene ribarske kuće boje meda. U Mimbelliju, jednom od restorana uz plažu, 21-godišnja kuharica Zana Marić poslužila mi je sve što su joj njezini prijatelji ribari donijeli, od carpaccija, hobotnice, paštete, plodova mora..
Dvije velike atrakcije poluotoka Pelješca su kitesurfing svjetske klase na mirnom kanalu između otoka i Korčule, još jedna atrakcija je degustacija. Birao sam ovo drugo. U proljeće je Vinarija Mikulić otvorila muzej lokalne tradicije sa starim prešama za masline i amforama u kojima se prije 2000 godina čuvalo poluotočno vino. Sadašnji urod donosi mladi vinogradar Antonio Mikulić, koji je s 19 godina osvojio Decanterovu nagradu.
Mikulić mi je natočio čašu Plavca malog. Obitelj Mikulić također posjeduje Adriatic Wine Resort neposredno ispod vinograda. Kamp ima restoran na plaži, koji visi iznad mora svijetleći u ljubičastoj boji na zalasku sunca.
Zamislite divlju oceansku topografiju Škotske, samo suptropsku, s vinogradima priljubljenim uz litice koje se strmoglavljuju kilometrima do plaže. Čini se da svaki od 8000 stanovnika poluotoka ima svježa jaja, mjesta za kampiranje, vreće smokava..
Na pola puta (i blizu mosta) nalazi se selo Putniković, u kojem se nalazi prvi hrvatski muzej vina. U njemu se može saznati kako nastaje grožđe punog okusa. Poslijepodnevna degustacija s lokalnim vinskim asom Mirom Bezekom, koji pomaže u upravljanju proizvodnjom 140 vinarskih obitelji, košta 2 funte.
Bijelo vino Sveta Ana Maraština ima okus proljeća. Libertas Plavac Mali lupa kao rakija, a sklizne kao sok – opasna stvar. Nije to jedina opasnost povezana s pelješkim vinima: medvjedi običavaju sjediti na vinovim lozama, a divlje svinje kradu grožđe.
Sljedeće sam jutro bio u Malom Stonu, mjestu koje se nalazi na poluotoku Pelješcu. More između ovog mjesta i novog mosta sadrži nešto prekrasno: kamenice. Možete ići na turu kajakom. Ja sam išao ribarskim brodom koji pripada ribljem restoranu Bota Šare, koji isplovljava do vlastite degustacijske teglenice usidrene u zaljevu.
Postoji samo jedan put do Kobasa na istočnom kraju poluotoka – makadamska zaboravljena staza. Parkirao sam kod Gastro Mare, restorana koji je kraj mora.
Gastro Mare je spoj vrhunskog chefa Tonija Bjelančića i nutricionistice Maje Rupert. Stolice ispod maslina, savršen jelovnik..
Od listopada će drugi most u blizini Kobaša nuditi prečac do Dubrovnika, nadopunjujući potpuno novi Pelješki most koji vodi prema Splitu”, zaključio je.
Izvor: narod.hr/thetimes.co.uk