Postoje ljudi koji u politici, gospodarstvu, znanosti, umjetnosti… za života urade puno toga, ali to ostane nekako skriveno od očiju javnosti. I tek kada više nisu s nama shvatimo koliko dobra su donijeli našem društvu. Takva osoba nas je napustila ovih dana. Željko Raguž.
PIŠE: MIROSLAV VASILJ
Cilj ovog teksta nije prepričavanje biografije, ali mora se reći da je Željko Raguž bio jedan od osnivača HDZ-a BiH, utemeljitelja Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, a kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne, ravnatelj Radio-televizije Herceg-Bosne, zastupnik u Hrvatskom saboru, utemeljitelj i ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata…
No prije svega bio je dobar čovjek. Sjećam se iskreno bi se obradovao i zovnuo me zbog nekog dobrog intervjua koji sam uradio ili nekog napisanog teksta. Primjetio bi ono što su rijetki primjećivali detalje o nekom pitanju, odgovoru, ideji… Na kavi bi znao saslušati čovjeka, a to je priznat ćete danas rijetka vrlina. A ako se ne složite s njim o politici ili nekoj drugoj temi kao istinski intelektualac bi iznosio i branio argumente u koje je vjerovao. A što su rezultati Željka Raguža u profesionalnom smislu. Prije svega Hrvatska Zajednica i Hrvatska Republika Herceg-Bosna. Od prvog dana osnutka pa da svojih zadnjih dana ni
trenutka nije odstupao od toga da je Republika najbolje riješenje ne samo za Hrvate nego i za sve ljude u BiH. Znao je to i javno je branio kada su se mnogi krili i od te teme bježali. Bio je ravnatelj Radija Herceg-Bosne u vremenu kada je više od pola hrvatske politike u BiH namjerno gasilo hrvatske medije. Sjetimo se samo sudbine Hercegovačke televizije, Radiopostaje Mostar, Erotela… No Željko Raguž je zajedno s djelatnicima Radija Herceg- Bosne sačuvao taj medij od gašenja postavivši pravne temelje za današnju Radio-televiziju Herceg-Bosne koja uspješno emitira i radijski i televizijski program slušan i gledan u cijeloj Bosni i Hercegovini i znatno šire.
U Hrvatskom saboru je bez mnogo pompe iskoristio svoje diplomatske manire pa je kao zastupnik HDZ-a lobirao i objašnjavao hrvatskoj ljevici što se to događa u BiH. O tome se ne zna gotovo ništa. Ali u hrvatskoj politici Raguž je uz Ninu Raspudića najzaslužnija osoba što je i hrvatska ljevica progledala i prepoznala važnost hrvatskog pitanja u BiH te opasnost ošnjačkog unitarizma. Željko Raguž je bio i utemeljitelj i prvi ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH koji se njegovom smrću ne smije ugasiti jer je vrijedan temelj za sustavna istraživanja i istinu o Domovinskom ratu.
Radio sam sa Željkom Ragužom nekoliko intervjua. U jednoj analizi iz 2014. godine koju smo dogovarali za Večernji list o Daytonsko-pariškom mirovnom sporazumu napisao je rečenicu koja odzvanja i danas. „Rijetki su primjeri u višenacionalnim zemljama da brojniji narod ne padne u napast hegemonije i ekonomskog iskorištavanja drugog naroda ili naroda.
Najskromniji uspjesi ovakvih namjera skupo se plaćaju. Češći su neuspjesi ovakvih pokušaja, a ti neuspjesi završavaju propašću višenacionalnih zemalja“, pisao je Raguž. Posljednji put smo se čuli telefonski proljetos kada sam ga zvao zbog priprema za emisiju o obljetnici HVO-a. Tihim glasom mi je nakon povratka u svoj kraj rekao – sada sam bolje. Željko Raguž je osim za svoju obitelj živio i za Stolac. U stolačkom kraju se rodio. U stolačkom kraju je živio. U stolačkom kraju će danas biti pokopan. No neće biti pokopane njegove ideje, misli i djela. Neka bude tako!
Izvor:pogled.ba