Vanjska politika i predstavljanje zemlje u svijetu najvažniji je zadatak Predsjedništva Bosne i Hercegovine. U mandatu na isteku obavljen je tako da se postavlja pitanje da li naša zemlja ima vanjsku politiku. Ocjenu rada institucije koju predstavlja trojac Džaferović – Dodik – Komšić nije bilo teško donijeti.

Blokade rada, nadmudrivanja i međusobne optužbe pred očima cijelog svijeta. Mandat Predsjedništva BiH obilježen je uglavnom ovim karakteristikama. Neslaganje nisu krili ni u službenim susretima na kojima bi trebalo da predstave zemlju. Ilustrativno je to opisao jedan od američkih senatora.

“… Dodik, Željko Komšić i Šefik Džaferović, više su bili zainteresirani da se međusobno svađaju nego da vode dijalog s nama. Sjedili smo ‘razjapljenih usta’ dok su se oni međusobno ‘častili’ uvredama i iznosili optužbe, očigledno zainteresirani samo za pogoršanje postojeće krize”, svjedočio je američki senator Chris Murphy.

Opći pravci vanjske politike nisu se formalno mijenjali, ali u praksi svjedočili smo nemoći usuglašavanja bilo kakvog stava. Prevagnula je, po pravilu, opterećenost unutrašnjim odnosima i problemima koja se isticala pri svakom vanjskopolitičkom nastupu. 

“I da, u stvari, predstavlja kamen spoticanja do te mjere da narušava i ustavno funkcioniranje Bosne i Hercegovine i to čak, kad bi se analiziralo, to je onda cijeli niz mini državnih udara koji su se dešavali upravo zbog vanjskopolitičkih pitanja”, smatra Miloš Šolaja iz Centra za međunarodne odnose Banja Luka. 

Posljedica je urušavanje kredibiliteta Predsjedništva i zemlje koju predstavljaju. Na unutrašnjem planu, kada nisu blokirane, sjednice Predsjedništva postale bi teren za obračun motiviran uskonacionalnim i 
uskostranačkim interesima.

“Na žalost, građani su nerijetko žrtva toga i sreća pa Predsjedništvo nema veće nadležnosti, jer vidjeli smo da su čak bili u stanju da puštaju da ljudi gube svoje i kuće i svoju egzistenciju zbog požara, jer oni nisu željeli jedan drugom da izađu u susret”, ističe politička analitičarka Ivana Marić.

Ni na planu odnosa sa susjedima i regionalne suradnje nema boljih rezultata. Dijelom je to uvjetovano i politikom susjednih zemalja prema Bosni i Hercegovini. 

“U tim svim tim odnosima, kada govorimo o regionu, nije se desila formula stabilnosti. Čak i za regionalna pitanja Bosna i Hercegovina postaje dosta sporna”, naglašava Miloš Šolaja.

U sve složenijim geopolitičkim uvjetima, neusuglašena vanjska politika Bosne i Hercegovine mogla bi i dalje ozbiljno uticati na pogoršanje unutrašnjih odnosa, što nije u interesu građana ove zemlje.

Izvor:BHRT

error: Content is protected !!