U Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca skromno je 10. kolovoza 2022. obilježena 130. godišnjica osnutka Župe Krnjeuša i 81. godišnjica mučeništva župnika Krešimira Barišića i preko 240 domaćih Hrvata katolika koji su 9. i 10. kolovoza 1941. stradali u četničkom pogromu, prenosi Hrvatski Medijski Servis.
Sv. Misu na groblju „Kod križa“ u Krnjeuši, jedinom fizičkom tragu postojanja ove nekoć prostrane župe, predvodio je banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u zajedništvu s trojicom svećenika: fra Vinkom Markovićem, župnikom i gvardijanom jajačkim, vlč. Antom Barišićem, umirovljenim svećenikom iz Banje Luke i don Davorom Klečinom, župnikom drvarsko-petrovačkim i upraviteljem Župe Krnjeuša.
Na misnom slavlju se okupilo 20-ak vjernika iz Banje Luke, Zagreba, Bos. Petrovca, Jajca, Drvara i Bos. Grahova.
Budući da se ovim misnim slavljem obilježavala 130. godišnjica osnutka župe, na početku je domaći župnik Klečina iznio povijesni prikaz osnutka, života, stradanja i nestanka Župe Krnjeuša koja je u ovom dugom razdoblju de facto postojala samo nepunih 50 godina, od osnutka 1892. do uništenja 1941. g.
Župnik je iznio i kratke crtice iz života župnika mučenika Krešimira Barišića, koji je svjetlo života ugledao u Jajcu 1907., a s 34 godine podnio mučeništvo zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca-pripravnika na svećeništvo i s preko 240 svojih župljana koji su zvjerski pobijeni u samo dva dana mjeseca kolovoza 1941.
U prigodnoj propovijedi biskup je – osvrćući se na dvostruki spomen koji se slavi u Krnjeuši – podsjetio na riječi starozavjetnog Propovjednika kako „sve ima svoje vrijeme: vrijeme rađanja i vrijeme umiranja, vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja, vrijeme rušenja i vrijeme građenja, vrijeme šutnje i vrijeme govorenja, vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje, vrijeme rata i vrijeme mira“ – te je nastavio: „Prvih 5o-ak godina je za ovdašnju župnu zajednicu bilo „vrijeme rađanja“ i „vrijeme građenja“ i uglavnom „vrijeme mira“. A onda su brojni župljani i ove župe – zajedno sa svojim omiljenim i odanim im župnikom Krešimirom – doživjeli „vrijeme“, zapravo nevrijeme, dapače uragan „mržnje“, „rušenja“, „ubijanja“. Preživjeli župljani su zatim doživjeli polustoljetno „vrijeme prisilne šutnje“ i zabrane i samog spominjanja, a pogotovo govorenja i pisanja o istini, glede prošlosti svoje vlastite i svojih najbližih, tj. župljana.“
Potom je biskup podjetio na stradanje župnika Barišića s kojim su zvjerski ubijeni i bačeni u goruću župnu crkvu i trojica mladih sjemeništaraca: Ivan Skender (12 g.), Jure Tomičić (17 g.) i Ilija Poplašen (18 g). Biskup je naveo pismo koje je papi Piju XII. početkom rata uputio bl. kardinal Alojzije Stepinac u kojem on – uz neke druge stradale svećenike – spominje da je ubijen župnik iz Bos. Grahova don Juraj Gospodnetić, te također „uzorni svećenik i dobročinitelj tog istog pravoslavnog pučanstva don Krešimir Barišić, župnik u Krnjeuši, kojem su odsjekli jezik i uši i iskopali oči i onda ga živa bacili u vatru crkve u plamenu.“
Biskup je također podsjetio što je dosada učinila Banjolučka biskupija na čuvanju sjećanja na nučenike, posebno u svjetlu pokretanja beatifikacije četvorice svećenika mučenika iz Drugog svjetskog rata među kojima je i župnik Barišić.
Biskup je zatim naglasio nužnost praštanja onima koji su nam nalijeli ili nanose zlo jer su tako činili i naši mučenici koji nam u tome trebaju biti uzor.
Na kraju sv. Mise biskup je pred spomen-križem izmolio molitvu odrješenja za župnika Barišića i duše svih pobijenih Krnjeušana u pokolju za čije se grobove ne zna, kao i za sve one koji počivaju na tom groblju.
Potom je župnik Klečina svima zahvalio na hodošašću u Krnjeušu u povodu dvostrukog spomena, a posebice izaslanstvu mučenikove rodne župe Jajce predvođenu župnikom i gvardijanom Vinkom Markoviće, predsjednikom Općinskog vijeća Jajce Josipom Topićem i općinskim vijećnikom Ivom Šimunovićem. Kako bi se „fama sanctitatis“ mučenika Barišića što više proširila među njegovim Jajčanima dogovreno je da se u mjesecu listopadu, na trodnevnici uoči sv. Luke, zaštitnika jajačkog samostana, u župnoj crkvi u Jajcu jedan dan održi sv. Misa i predstavljanje života i mučeništva župnika Krešimira Barišića. Također su općinske vlasti iz Jajca izrazile spremnost da financijski pomognu izgradnju manje spomen-kapelice na groblju u Krnjeuši.
Župnik Klečina je još istaknuo da istina – unatoč prisilnoj šutnji o zločinu u Krnjueši koja još uvijek traje – sporo ali nezaustavljivo, ipak izlazi na vidjelo. Izrazio je zahvalnost Bogu što je na taj način priča o Krnjeuši ipak ostala netaknuta i čista, neokužena ideološkim i dnevno-političkim prepucavanjima, a to je prijeko potrebno kako bi Krnjeuša postala mjesto istine, praštanja, blagoslova i mira. Naveo je kako je u zadnje vrijeme sve više pojedinaca i skupina koje hodočaste u Krnjeušu i svi su suglasni da je to mjesto duhovni biser u kojem se već sada događaju uslišanja.
Podsjetimo, prije 2. svjetskog rata Župa Krnjueša imala je oko 1300 vjernika. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću.
Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad se nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240 ubijenih nedužnih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti. Brojka od 240 osoba – koja nije konačna – odnosi se na uži dio župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima. Također, brojka ne obuhvaća poginule domobrane.
Među ubijenima je i krnjeuški župnik don Krešimir Barišić, zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca, pripravnika za svećeničko zvanje, koji su zvjerski mučeni, ubijeni i bačeni u goruću župnu crkvu. Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. u potpunosti uništena tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja “Križ” koje je uređeno i ograđeno prošlih godina. O zločinu kad Hrvatima u Krnjeuši u bivsoj Jugoslaviji se nije smjelo javno govoriti ni pisati kako ne bi pala ljaga na ustanak iz ljeta 1941.
Na komemoracije u Krnjeušu od 2015. – otkada su one pokrenute – uglavnom dolaze predstavnici Crkve, tj. Banjolučke biskupije, pojedinci i manje skupine vjernika. Predstavnici vlasti iz BiH (kantonalne, federlane, državne) kao iz susjedne Republike Hrvatske nikada nisu bili na moltvenim obilježavanjima pokolja nad Hrvatima u Krnjeuši. Također ni predstavnici hrvatskih i bh medija nisu pokazali neki veći interes da s lica mjesta izvjeste o spomenu na ovaj tragični događaj.
/HMS/