Hrvatsku javnost je jučer pomalo zatekla vijest o tome da državne i gradske institucije imaju naviku unajmljivati usluge detektivskih agencija kako bi razotkrili lažna bolovanja svojih djelatnika. Konkretno, splitska Čistoća je pribjegla ovim mjerama kako bi potvrdila ono što je rukovodstvo ove firme sumnjalo: dvojica mehaničara u bolovanju su nastavila obavljati svoju struku u privatnom aranžmanu, a paralelno su i radili na dotjerivanju svog hotela u Dućama.
Zaintrigirani ovim događajima, obratili smo se vlasniku jedne takve agencije sa sjedištem u Splitu i dugogodišnjim iskustvom. Prvo nas je zanimalo – kako se uopće dobije licenca za obavljanje ove djelatnosti?
– Potrebno je posjedovati višu ili visoku stručnu spremu i stažirati godinu dana u agenciji tog tipa ili imati rad u policiji, vojsci ili SOA-i – govori nam sugovornik jedne od dvadesetak takvih agencija u Hrvatskoj.
Govori da to zanimanje uvijek probudi interes u ljudi, pri čemu su im uvijek prve asocijacije one filmske – preljubi. Takvi upiti doista čine petinju njegovih angažmana, ali značajan postotak otpada upravo na provjere lažnih bolovanja i rad na crno.
– Mjesečno u prosjeku imamo tri provjere upitnih dopusta, a najčešće nas angažiraju firme, i to strane. Malo surađujemo s gradskim i državnim instituacijama. Naša agencija ipak nije stranački naslonjena na politiku pa, s obzirom kako ovdje sve funkcionira, su obično neki drugi koje takva tijela biraju za suradnike. Nama je, pak, moral uvijek bio važniji od novaca – ističe detektiv za Slobodnu Dalmaciju.
Kaže da su znali odbijati velike firme kod kojih su ljudi stradali na poslu, a one nisu bile osigurane pa su morale izravno plaćati te štete.
– Nije im bilo milo to nadoknađivati pa su htjeli dokazati da njihovi zaposlenici nisu ipak toliko oštećeni. Mene, kad bi mi prišli s upitom da im pomognem u tome, je bilo sram umjesto njih. Pa čovjeka je pregazio bager, život mu je uništen, ne može više raditi one stvari niti imati djecu. A njima je bilo teško dati 200 kuna. Sramota… – priča nam.
Otkriva kako je sumnja u prevaru oko bolovanja redovito opravdana. Međutim, ono pri čemu detektivske vještine nisu od pomoći je ako je radnik na bolovanju zbog dentalnih problema ili psihičkog rastrojstva.
– Mi smo dobri samo ako je u pitanju nešto što onemogućava samo kretanje, pošto mi samo možemo dokumentirati da subjekt nema poteškoća u obavljanju fizičkih aktiovnosti. U drugu ruku, ako je problem mentalne prirode, onda mu je svakako korisno da ide u prirodu i šeta – objašnjava vlasnik agencije.
Počinitelji takvih prijevara su podjednako i muškarci i žene, a ono što svi gledaju dobiti iz takvih “angažmana” je – dodatna zarada.
– Ono što osoba radi inače, samo nastavi raditi i dok je na bolovanju, jer privatnom praksom može dosta više zaraditi i tako popraviti imovinski status. Ima firmi gdje i po 50 ljudi ode na bolovanje. Obiteljski liječnici takvom praksom jednostavno ubiju mnoge od njih. Postoji niz tvornica u Slavnoniji čiji djelatnici uzmu bolovanje i idu raditi na sezonu, a usput će malo vidjeti i more. Jednostavno uzmu 42 dana na teret poslodavca. Doduše, ono često mora biti opravdano od specijalista, ali do njih se ne može samo tako doći pošto se na red čeka i do 6 miseci. Osim ako, jasno, nemate vezu – jasan je poduzetnik.
Nije propustio ni iskomentirati sudsku praksu za koju smatra da, po pitanju ovih osjetljivih pitanja, često stvara pomutnju. Naime, svaki sudac može donijeti rješenje temeljeno na svom mišljenju i nema ustaljene prakse. Tako se onda zna dosuditi da je osoba radila na crno – ali na štetu svog vlastitog zdravlja. Dakle, ako je čovjek slabog materijalnog statusa, rad na crno je za njega – u očima nekih sudaca – nužnost. Štoviše, slična presuda je donesena i u spornom slučaju Čistoće.
Po svemu ovome, čini se da bi mogli biti zdravo da detektivi daju svoj sud i o samom radu hrvatskog sudstva i zdravstva.
I detektivima rastu cijene:
Na pitanje može li ga se kontaktirati, kako piše na web stranici, od 0 do 24, vlasnik agencije ističe da može – ako je budan. Svakako je, kaže, pametnije zvati ga ujutro.
Što se tiče cjenika, on je zasad, po detektivu, 200 kuna (bez PDV-a) po satu + 6 kuna po kilometru + stvarni troškovi. Međutim, jedan čovjek može samo pratiti nešto statično, a za sve u pokretu su potrebna bar dva. I, napominje sugovornik, ove tarife će se povećati kad dođu euri, te će vjerojatno biti između 60 i 80 eura po satu.
Izvor:slobodnadalmacija.hr