„Sa 16 godina otići od roditelja, brata i sestre i iz rodnog grada je bilo, ono baš teško. Kroz suze i plač cijelim putem od Kozarske Dubice do Ljubuškog. Ali, eto, Bože moj, kako vrijeme prolazi bilo je sve lakše i lakše. Gore sam išao u Gimnaziju i tu sam nastavio, ali zbog rukometnog rasporeda i jutarnjih treninga prebacio sam se u ekonomski smjer SSŠ Ruđera Boškovića. Imao sam dodatnu sreću da je skoro cijela moja generacija koja je ovdje igrala rukomet išla u jedan razred. Što se tiče odnosa profesora i učenika prema meni on je bio kao da sam iz Ljubuškog, ali baš doslovno tako, kao da sam pravi Ljubušak“, rekao je u razgovoru za Radio Ljubuški rukometaš Izviđača i reprezentativac Srbije dvadesetogodišnji Miloš Kos.
„Od samog dolaska u Ljubuški vidio sam da je to jedna zdrava sredina, da svi ljubušaci žive za rukomet i da cijeli grad živi za Rukometni klub Izviđač.To se odmah vidi i po profesorima u školi koji imaju dodatno razumijevanja prema nama, igračima Izviđača. Ako bilo koje dijete, slobodno mogu reći dijete jer i ja sam malodoban došao u Ljubuški, ako ikad dobije poziv iz RK Izviđač neka ne razmišlja ni jedne sekunde nego neka odmah spakira stvari i dolazi u Ljubuški. Jer to je stvarno jedna zdrava sredina, toliko zdrav klub, toliko dobrih ljudi u klubu koji vode računa o igračima i mogu reći da sam proveo četiri lijepe godine života u Ljubuškom“, kazao je Kos rezimirajući svoj boravak u Ljubuškom.
Razloga za razgovor s Milošem Kosom je mnogo, od toga što je u Ljubuški i Izviđač došao prije četiri godine kao šesnaestogodišnji dječak, svega onoga što je u rukometnom ali i ljudskom smislu dao momčadi Izviđača, do njegovih odličnih nastupa u mlađim kategorijama reprezentacije Srbije do poziva trenera reprezentacije Srbije Tonija Đerone u mušku seniorsku rukometnu reprezentaciju Srbije.
Miloš je u Izviđač došao 2018.godine kada je trener „Skauta“ bio Mario Bjeliš. Odmah po dolasku redovito je nastupao za drugu momčad Izviđača koja se natjecala u prvoj federalnoj ligi, vrlo brzo je priključen prvoj momčadi i prvi službeni nastup za prvu momčad Izviđača imao je 17.10.2018. sa samo šesnaest godina, dva mjeseca i sedamnaest dana u Gradskoj športskoj dvorani u Ljubuškom protiv momčadi HC Tatran Prešov u 6. kolu Seha – Gasprom lige za sezonu 2018/2019. Miloš je u tom susretu postigao i svoj prvijenac, svladavši iz sedmerca vratara Tatrana Chupryna.
„Ovdje sam u početku trenirao s drugom ekipom i vrlo brzo trener Mario Bjeliš me priključio seniorima. Ozljede nekih igrača iz prve momčadi dovele su do toga da se nađem među igračima za susret s Tatranom. Mislim da u tom trenutku nije bilo sretnijeg čovjeka na svijetu od mene, posebno kad sam zabio gol. Moram biti iskren pa reći da mi u tom trenutku nije bilo toliko ni bitno što smo izgubili utakmicu, najveća sreća mi je bila da sam ja zabio gol. Negdje pred kraj utakmice bio je sedmerac za Izviđač i trener je odredio da ga izvedem upravo ja. Dao sam gol, veselim se, širim ruke iako gubimo, ali tako je bilo. Želio bih još jednom izreći jedno veliko hvala treneru Mariju Bjelišu što me tada ubacio u igru, pa jedan minut jedan minut, što se kaže“ priča Miloš o svojim rukometnim počecima u redovima Izviđača.
Kada govori o svojim prvim sportskim koracima kaže da je kao i većina djece na ovim našim prostorima počeo prvo igrati nogomet. Kada se otvorila rukometna škola u Kozarskoj Dubici kao desetogodišnjak se s mlađim bratom Markom upisao u školu. Dobrim dijelom za to su zaslužne njegova majka koja je bila rukometašica i starija sestra koja je, također, igrala rukomet. Kaže kako se odmah zaljubio u taj sport i za njega od tada postoji samo rukomet.
Dodaje da su roditelji i dalje vrlo čvrsto uz njega, da često dođu u Ljubuški pogledati utakmice u kojima nastupa, a ponekad se znaju tu zadržati i nekoliko dana. Znaju ga posjetiti i prijatelji i svi su oduševljeni Ljubuškim.
Vrhunac uspjeha u mlađim kategorijama stigao je ovog ljeta kada je s reprezentacijom Srbije do 20 godina osvojio brončanu medalju na Europskom prvenstvu u Portugalu. Srbija je u borbi za treće mjesto svladala selekciju Švedske rezultatom 30:26, a najefikasniji u selekciji Srbije bio je Miloš Kos s osam postignutih golova.
„U početku je bio cilj da prođemo grupu. Kad smo u grupi dobili Njemačku vidjeli smo da možemo puno. Poslije smo se dodatno sabrali i bilo je doista teško da na prvenstvu ne osvojimo medalju. Ja tu uopće nisam bitan, bitna je bila reprezentacija“, govori skromno Miloš.
Dodao je kako je posebno oduševljen dočekom koji su mu nakon toga priredili u njegovoj rodnoj Kozarskoj Dubici.
Prije nekoliko dana ostvario mu se dječački san i pozvan je u seniorsku reprezentaciju Srbije. Nada se da će opravdati poziv trenera Tonija Đerone i prikazati se u najboljem svijetlu.
Kada su u pitanju daljnji rukometni planovi kaže kako mu je trenutna preokupacija Izviđač i osvajanje titule prvaka s tom momčadi.
O čemu smo još razgovarali s Milošem Kosom poslušajte u audio zapisu:
Drago Vukojević/Radio Ljubuški