Prije desetak dana proslavljen je Dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
Iz tog razloga, kao i zbog svakodnevnog poskupljenje osnovnih životnih namirnica posjetili smo Javnu kuhinju u Ljubuškom.
Podsjećamo, kuhinja je otvorena krajem siječnja ove godine, a idejni začetnik ovog projekta je Udruga „Marijine ruke“ uz suradnju s Crvenim križem Ljubuški, Centrom za socijalni rad, župom Humac te gradom Ljubuškim.
Kuhinja je krenula s pripremom 40 toplih obroka dnevno, već za dvadesetak dana taj broj je narastao na 110 obroka, a danas se u kuhinji priprema preko 200 toplih obroka dnevno za stare, nemoćne i socijalno ugrožene osobe, što je bio i cilj kuhinje.
Kada govorimo o javnoj kuhinji u Ljubuškom vrlo je važno napomenuti da se radi, u prvom redu, o dostavnoj javnoj kuhinji, jer se svaki dan preko 200 toplih obroka dostavlja u domove korisnika. Tek 15 do 20 korisnika dnevno svrati u javnu kuhinju preuzeti ili pojesti svoj obrok.
Dakle, djelatnici Crvenog križa Ljubuški i rijetki volonteri svaki dan obiđu 200 korisnika i dostave im topli obrok. Na taj način, svaki dan netko svrati u dom te stare, nemoćne ili socijalno ugrožene osobe. Tim osobama vrlo je važno da nekoga vide, da s nekim porazgovaraju, pa taman na par sekundi.
Nije rijedak slučaj da su tim osobama potrebni lijekovi ili kućne potrepštine, koje im nema tko kupiti i donijeti. I tu im uslugu učine upravo oni koji im dostavljaju topli obrok.
Svi mi koji mislimo da to nisu velika djela zapitajmo se koliko puta dnevno, tjedno, mjesečno ili godišnje, obiđemo starije i nemoćne članove svojih obitelji, svoje usamljene susjede, da ne govorimo o socijalno ugroženim poznanicima i ostalim nemoćnim osobama. Koliko mi sekundi, minuta ili sati svoga vremena odvojimo za njih i koliko često? Koliko vremena provedemo u kafićima, kladionicama i sličnim mjestima, a onda tvrdimo kako nemamo vremena za nekog bliskog tko je u potrebi? Upitajmo vlasnike i voditelje staračkih domova koliko njihovih korisnika nitko nije obišao posljednjih mjesec dana, godinu ili nekoliko godina. Ima ih, i te kako ih ima!
Ne možemo zanijekati brojne usluge koje djelatnici Crvenog križa čine za te stare i nemoćne osobe, a koje nisu u opisu njihova posla.
Dodajmo da je tu i nekoliko volontera koji nesebično žrtvuju svoje vrijeme kako bi tim osobama, uglavnom samcima i samicama, na vrijeme stigao topli obrok, kako bi nekog vidjeli s nekim razmijenili nekoliko riječi koje su jednako vrijedne ili još vrijednije od tog obroka.
Ne zaboravimo udrugu Marijine ruke koja već duže vrijeme pomaže potrebitima u nekoliko gradova u BiH, snabdijevajući ih hranom i ostalim potrepštinama. Prije godinu dana stigli su i u Ljubuški i pokrenuli ovaj veliki projekt. Projekt koji živi i odlično funkcionira. Osim toplog obroka oni u suradnji s Crvenim križem osiguravaju i pakete hrane, koji se nezavisno od toplih obroka, dostavljaju korisnicima socijalne pomoći. O ostalim humanitarnim djelima Marijinih ruku nećemo govoriti jer to i nije tema ove priče, ali svi oni koji žele znati više o tome mogu to vrlo lako pronaći na njihovim mrežnim stanicama.
Udruga Marijine ruke na čelu sa svojim voditeljem, vidiocem Jakovom Čolom, jedan je od plodova Međugorja. U ukazanja u Međugorju možemo vjerovati ili ne vjerovati, to je svačiji osobni izbor. Međutim, plodovi Međugorja su veliki, a jedan od njih su i Marijine ruke i posredno Javna kuhinja u Ljubuškom. Veliko djelo, ma što tko mislio o tom!
U razgovoru s ravnateljem Centra za socijalni rad Ljubuški i predsjednikom Crvenog križa ŽZH Viktorom Grbavcem napravili smo jedan „presjek“ rada kuhinje u proteklih deset mjeseci, doznali tko sve i na koji način može postati korisnik kuhinje, kako je na rad kuhinje utjecala aktualna kriza, s kojim problemima u radu se susreću, kakve su reakcije korisnika i kakvi su planovi.
Poslušajte razgovor s ravnateljem Centra za socijalni rad Ljubuški i predsjednikom Crvenog križa ŽZH Viktorom Grbavcem, kuharicom u javnoj kuhinji Nelom i učenicom SSŠ Ruđera Boškovića – smjer kuhari, Viktorijom, koja jedan dio praktične nastave obavlja u javnoj kuhinji:
Drago Vukojević/Radio Ljubuški