U programu Radija Ljubuški ugostili smo Željka Vukšića pomoćnog trenera u Boksačkom klubu Ljubuški. Željko je jedna od najzanimljivijih i najdugovječnijih osoba u ljubuškom sportu, igrao je nogomet za NK Slogu i NK Ljubuški, a po završetku nogometne karijere prešao je u boksače. Jedan je od osnivača Boksačkog kluba Ljubuški, za koji je nastupao dugi niz godina, a poslije je prešao u profesionalni boks, imao 10 profesionalnih borbi i prije četiri godine završio profesionalnu karijeru. Danas je, kako smo rekli u uvodu, pomoćnik treneru BK Ljubuški Miri Jerkoviću. Za naše prilike Željko je bio uspješan u oba sporta kojima se bavio.
U nogomet se zaljubio gledajući Svjetsko nogometno prvenstvo u Meksiku 1986.godine, a posebno ga je oduševio Diego Armando Maradona. Kaže da je to njegova nogometna ikona i najdraži igrač.
Počeo je trenirati s 13 godina u NK Sloga i prošao sve nogometne selekcije u tom klubu. Kasnije je igrao za prvu momčad NK Sloge i NK Ljubuškog u vrijeme kada je ljubuški nogomet „proživljavao svoje najbolje godine.“
Vukšić je igrao desnog beka i po potrebi stopera, imao posebnu borbenosti i srčanost, mogao je podbaciti u nekim utakmicama, ali nije bilo utakmice u kojoj nije davao sve od sebe
U razgovoru se Željko prisjetio igrača s kojima je igrao, trenera koji su ga trenirali i uspjeha koji su ljubuški nogometaši ostvarili u to vrijeme.
Govoreći o nogometu nekad i sad, misli da je se taj sport previše materijalizirao.
„Danas je nogomet postao biznis, transferi su otišli u nebo, ponekad se i nerealne svote plaćaju za pojedine igrače. Prije se više igralo za publiku, za svoj gušt. Pojedini roditelji gledaju odmah unovčiti svoju djecu, zamolio bi ih da pripaze, da puste djecu da žive u mašti i da su sretni, a uspjesi će doći“, kaže Željko.
Po završetku nogometne karijere, prešao je u boks.
„Moja prva ljubav je nogomet, a druga ljubav je boks“, kaže Željko.
Priča da se ozbiljnije zainteresirao za boks 1996. godine, kad je u Ljubuški došao bivši boksač, a tada boksački trener Miro Jerković. Tada se u upisao u klub borilačkih vještina „Ludvig Pavlović“.
„Miro je donio boks na ove prostore. To je veliki čovjek, pedagog i stručnjak. Radili smo u tom borilačkom klubu do 2004. godine, a onda smo odlučili osnovati boksački klub u olimpijskom boksu. I tako smo krenuli. Ubrzo je klub imao oko 50 članova. Već 2005. godine postizali smo odlične rezultate. Bilo je to „zlatno vrijeme“ ljubuškog boksa. U zadnje vrijeme interes za boks je donekle opao. Ali i danas se radi i ima dobrih rezultata. Tako smo prošli mjesec na seniorskom prvenstvu BiH u Živinicama osvojili dvije medalje. Leon Vranješ osvojio je srebrnu, a Darko Boras brončanu medalju“, priča nam Željko.
Zadovoljan je uvjetima u kojima treniraju ljubuški boksači, zahvaljuje se Gradskoj športskoj dvorani u Ljubuškom koja im je ustupila prostor za treniranje, te gradonačelniku Vedranu Markotiću i ministru financija u Vladi ŽZH Toniju Kraljeviću koji financijski pomažu i podržavaju klub.
Ističe da je najvažnije maknuti mlade s ulice, uključiti ih u bilo koji sport, pomoći im da treniraju pod stručnim nadzorom i zdravo žive.
Željko je u olimpijskom boksu nastupao do 33. godine, što je krajnja dobna granica za boksače. Bio je viceprvak države u pojedinačnoj konkurenciji u Hrasnici 2006. godine i treći 2005. godine u Mostaru. Oba puta izgubio je od višestrukog prvaka države Velibora Vidića iz Bosanskog Broda.
Poslije je, u 40-oj godini života prešao u profesionalni boks. Imao je 10 profesionalnih borbi. Prvu borbu, koju je izgubio od domaćeg borca Martina Popa, imao je u Münchenu 2014. godine. Od profesionalnog boksa oprostio se 2018.godine pobjedom nad Nerminom Pozderovićem u Neumu.
Na pitanje koliko je boks opasan i grub sport Željko nam je rekao da je više ozljeda imao kao nogometaš nego kao boksač.
„Puno više ozljeda sam imao kao nogometaš nego kao boksač. Više sam vremena proveo oporavljajući se od nogometnih nego od boksačkih ozljeda“, konstatira Željko.
Na pitanje ima li što poručiti za kraj razgovora Željko je rekao.
„Želio bih da se što više mladih ljudi uključi u sport, da žive zdravo, da se maknu s ulice i da su sretni i zdravi.“
Kroz razgovor smo se dotakli još nekih tema, a o čemu smo još razgovarali poslušajte u audio zapisu:
Drago Vukojević / Radio Ljubuški