U povodu godišnjice smrti Časnog Sluge Božjeg Petra Barbarića u Memorijalnom centru „Sluga Božji Petar Barbarić“ u Šiljevištima (Klobuk) u četvrtak 13.travnja svetu Misu slavio je kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup u miru. Naime, na veliki četvrtak 1897., bio je to 15. dan travnja mjeseca – u travničkom je sjemeništu oko dva sata popodne tadašnji generalni prefekt p. Antun Puntigam stajao kraj samrtne postelje svoga najboljega sjeme­ništarca, Petra Barbarića. Bili su to posljednji časovi Petrova mladoga života. Mladić nije navršio još ni 23. godinu života. 

U ime župe Klobuk kojoj pripadaju i Šiljevišta kardinala je od srca pozdravio i zahvalio mu na dolasku fra Ante Kurtović, klobučki župnik. U prigodnoj propovijedi uzoriti kardinal je govorio o životu Petra Barbarića od djetinjstva do smrti. U proljeće godine 1886., kad je Petru bilo već 12 godina, otvorena je u Ve­lja­cima osnovna škola, prva u onome kraju. Među njezinim prvim đacima bio je Pe­tar Barbarić. Do škole mu je bilo sat i pol hoda i to preko brda i potoka. Taj teški put morao je danomice dvaput prevaliti. Željan znanja hrlio je u školu kao da ga neka viša sila nosi. Njegov dobri učitelj Vuksan ponosio se njime kao svojim najboljim učenikom, a i Petar je volio i poštivao svoga učitelja te ga čitav ži­vot zadržao u zahvalnom sjećanju. Iz toga školskoga života vrijedno je spomenuti da je jednoga zimskoga dana, za vrijeme velike bure i mećave, Petar jedini došao u školu.  Za­hvaljujući svojoj prirodnoj nadarenosti, a još više zalaganju, Petar je uspio u dvije godine završiti četiri razreda i to s izvrsnim uspjehom. Godine 1889. rektor je travničkoga sjemeništa razaslao pismo učiteljima po Bosni i Hercegovini moleći ih da mu preporuče dobre i nadarene mladiće koji bi se željeli posvetiti svećeničkom staležu. Veljački učitelj Vuksan sjetio se odmah Petra. A Petru je to bilo kao glas i dar samoga neba. Ponudu je objeručke prihvatio a roditelji su se s time složili.

Odlučio je postati novak isusovačkog reda te je pri koncu gimnazije, na smrtnoj postelji, položio redovničke zavjete u Družbi Isusovoj. Umro je 15. travnja 1897. od upale pluća. Već za života je bio revan u apostolatu pa je obraćao grešnike, prevodio pobožne spise, uveo u sjemenište pobožnost Srcu Isusovu, a u svojoj rodnoj župi osnovao je Bratovštinu Gospine krunice. Hrvati u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj utječu se njegovom nebeskom zagovoru i rado hodočaste na njegov grob, koji se od 1935. nalazi u sjemenišnoj crkvi u Travniku. U tijeku je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim, a 2015. godine je papa Franjo dopustio da se objavi Dekret o herojskim krepostima, pa se može zvati „časni Sluga Božji.“ Petar je živio po načelu da „od svih putova što vode u nebo, najkraći, najlakši i najpouzdaniji je onoj kojim čovjek ide ispunjavajući svoje obične dužnosti“, rekao je uzoriti kardinal.

Prije svete Mise molila se Krunica kao i svakog četvrtka u Memorijalnom centru, a Svetu misu je popratio svojim liturgijskim pjevanjem župni zbor IUSTUS (Pravednik) iz župe „Sv.Josipa Radnika“ s Domanovića pod ravnanjem bivšeg župnika don Gordana Božića i sadašnjeg don Tomislava Rajiča.

mile kraljević/radio ljubuški

error: Content is protected !!