Mons. Ivan Vukšić proslavio je u nedjelju 30. srpnja u rodnoj župi Presvetog Srca Isusova u Studencima svoj zlatni jubilej, 50 godina svećeništva. Sam zlatomisnik je predslavio misno slavlje u koncelebraciji s više svećenika. Slavljenika i nazočne goste je pozdravio don. Ante Pavlović.
“U ime našega župnika i cijele naše župne zajednice pozdravljam vrhbosanskoga nadbiskupa i našega župljanina don Tomu Vukšića koji će propovijedati na ovom misnom slavlju. Njemu je don Iko propovijedao na Mladoj misi 1980. Pozdravljam sve nazočne svećenike, časne sestre i bogoslove. Posebno pozdravljam užu i širu obitelj, rodbinu i prijatelje našega zlatomisnika, sve vas koji ste došli s njim proslaviti svečanu svetu misu i s njim podijeliti radost današnja slavlja. Napokon, i s posebnom radošću pozdravljam našega zlatomisnika don Ivana. Dragi don Iko, u ime našega župnika don Ivana i svih naših župljana, u ime nas svećenika i časnih sestara iz studenačke župe, kao i ovdje nazočnih svećenika i redovnica, u ime tvoje rodbine i prijatelja, čestitam ti zlatni jubilej. Zahvaljujemo dobrom Bogu za sve dane tvoga nesebična, posvećena, radosna i plodna svećeničkoga služenja u našoj mjesnoj Crkvi, Crkvi u hrvatskome narodu i općoj Crkvi. Danas zajedno s tobom molimo Oca Nebeskoga da ti udijeli dobro zdravlje i još mnogo godina radosna naviještanja Evanđelja koje obiluje uzvišenim blagom i biserima Božjega kraljevstva, kraljevstva milosti i svetosti, istine i pravde, ljubavi i mira za sve ljude i narode.” kazao je don Ante Pavlović u uvodnom govoru.
Prigodnu propovijed uputio je mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH. Geslo kojim se don Ivan vodio kroz 50 godina svećeništva jest: “Evo dolazim Gospodine vršiti volju tvoju” (Hebr. 10.9.)
Don Ivan je rođen 24. ožujka 1947., na Trseljevini u brojnoj obitelji od 12-ero djece. Osnovnu školu završio je u Studencima i Ljubuškom, i potom 1968. gimnaziju na Šalati u Zagreb. Teologiju je pohađao u Splitu, a za svećenika je zaređen u Prenju, 30. lipnja 1973. Bilo je te godine 8 mladomisnika, i među njima pok. župnik don Damjan Raguž. Uz don Iku, njih trojica su živa i u mirovini. Mladu misu slavio u Studencima, na datum, 29. srpnja 1973. Kao svećenik pastoralno je djelovao je u više župa. Prve četiri godine bio je kapelan u Viru. Tada je na vjeronauku u 8 razreda bio blizu 800 đaka. Danas ih 80-ak. Nakon Vira postaje župnik u župi Šipovača -Vojnići, od 1978. do 1984 godine Biskup ga potom premješta u Mostar u kojemu je imenovan za katehetu studenata u katedralnoj župi, u kojoj od 1985. do 1993. vrši župničku službu.
Od 1993. do 1999. obnašao je župničku službu u novoosnovanoj župi sv. Ivana u Mostaru. Bile su to teške godine obilježene demokratskim promjenama, političkim previranjima, ratom, razaranjima, stradanjima, progonom, brojnim izbjeglicama. Don Iko je tada bio blizak svima, ne samo kao misnik, propovjednik Božje riječi i djelitelj svetih sakramenata, nego i kao svećenik koji se nesebično, dan i noć, brinuo za siromašne i prognanike, branitelje i ranjenike. Svojim je svećeničkim pristupom i djelovanjem prirastao dušama svojih župljana. Ima jedna anegdota koja zorno opisuje razmišljanje, odnos i stav vjernika prema don Iki. Tako, okupile se Mostarke uz kavu, prognanice i domaće. Povela se priča o tome tko od njih kojoj župi pripada i u koju crkvu tko od njih idu. Jedne vele da idu u katedralu, druge u crkvu sv. Petra i Pavla, treće u crkvu sv. Mateja, a neke od njih, koje su pripadale župi sv. Ivana apostola i evanđelista, rekoše: mi vam idemo u crkvu sv. Ivana Vukšića. Nije li to, i sve što je don Iko značio i činio u Mostaru, bio povod biskupu Ratku da ga predloži sv. Ocu Ivanu Pavlu II, da mu dodijeli titulu monsinjora. Papa je to učinio i prije 30 godina imenovao ga je monsinjorom, tj. svojim kapelanom. Don Iko je također jednu godinu bio župnik u župi Presvetoga Trojstva, Blagaj-Buna i jednu je godinu imenovan župnikom u Mostarskom Gracu.
Don Ivana je 2000. godine biskup Ratko razriješio svih službi i dužnosti zbog narušena zdravlja i liječenja. Liječenje u Mostaru i Zagrebu potrajalo je do kraja 2003., kada je radi nastavka liječenja otputovao kod sestre i rodbine u Kanadu. Nakon oporavka, 1. travnja 2004. imenovan je duhovnim pomoćnikom u hrvatskoj župi Presvetoga Trojstva u Oakville-u, u kojoj je župnik naš don Ilija Petković. Don Iko je ove godine umirovljen i smješten u Svećenički dom u Mostaru. Pa ipak, iako je umirovljen, one ne miruje nego i dalje neumorno služi svete Mise, propovijeda i ispovijeda po mostarskim i drugim župama.
Radio Ljubuški / Gordana Ilić