U župi Presvetog srca Isusova u Studencima postoji osam „aktivnih“ groblja, G.Studenci, D.Studenci, Trseljevina, Stubica, Zvirovići, Bitunjani, Dugandžije i Prćavci. Na svakom od ovih grobalja slavi se sveta misa barem dva puta godišnje, povodom blagdana Svih svetih i Dušnog dana, te na blagdan zaštitnika groblja, a u Tomiča groblju tri puta.
„Zvirovići čine četiri zaselka: Zvirovići, Bitunjani, Dugandžije i Prćavci. Sva četiri zvirovačka zaselka imaju svoja stara groblja koji su svjedoci prošlosti. Zanimljivo je da osim ova četiri groblja postoji i Tomića groblje koje se nalazi na zapadnoj strani Zvirovića, udaljeno od Dugandžija i Prćavaca a najbliže je području Studenaca. Ne zna se točno nastanak toga groblja. Usmena predaja tvrdi da je tu, gdje se nalazi Tomića groblje, bio i zaselak u kojem su živjeli Tomići. Za vrijeme turske okupacije Bosne i Hercegovine, u jednom naletu, turski vojnici su sve obitelji zaselka Tomići pobili i zatrpali u masovne grobne rupe. Ne zna se ni broj žrtava niti su točno poznata sva mjesta gdje su zatrpani u zemlju. To stratište Tomića postalo je anonimno groblje i obraslo je nižim i srednjeraslim raslinjem. Jedino i baš u sredini izrastao je velik neobičan hrast kakvih se nije moglo vidjeti u cijeloj Hercegovini“, stoji na početku teksta don Branka Šimovića koji je objavljen u Crkvi na kamenu, glasilu hercegovačkih biskupija.
Don Branko je dugo istraživao odakle taj hrast baš u Tomića groblju, usporedio je žirove koje mu je jedan župljanin dao u groblju i jednu spresovanu grančicu koju je držao u herbariju. Otvorio je laptop te na internetu potražio pod temom “šumarstvo” informacije o hrastu. Brzo je našao više vrsta hrasta koji rastu u raznim krajevima i državama Europe. Mogao je u slici vidjeti svaku od tih vrsta. Prikazana im je visina, stablo, krošnja, točan oblik lista, boja pa čak i oblik i veličina žirova. I nakon dvosatnog listanja i uspoređivanja nađe sliku hrasta koja je vrlo slična hrastu na Tomića groblju. Sličnost je bila iznenađujuća, potpuno identično lišće s ovim na grančici koju je držao na stolu pred sobom uz laptop. Ispod slike tog hrasta stajalo je: “Quercus macedonica ili quercus troiana, makedonski ili grčki (trojanski) hrast”. Ta vrsta hrasta može se naći u prirodnim šumama samo u Makedoniji i Grčkoj.
„Ako se malo prouči način opskrbe turskih vojnika i njihovih konja, uočava se da su opskrbu ostvarivali uglavnom pljačkom stanovnika i zemalja koje su okupirali, ali su imali pri tome i namirnica koje su im služile kao sigurna opskrbna rezerva: žito, zob i drugo. Među tim se spominju i žirovi (želudi) od hrasta (duba). Konjima su žirovi prava poslastica. Dakle, može se zaključiti, turski vojnici koji su dolazili iz Turske preko okupiranih zemalja Grčke i Makedonije imali su u svojim opskrbama konja i žirove. Jedan ili više žirova morali su ispasti iz konjske zobnice ili iz bojnih kola baš na mjestu tog strašnog pokolja. I jedan od tih žirova nikao je, izrastao i preživio stoljeća svjedočeći sa svojim bitkom, svojom visinom, veličinom i jedincatošću makedonskog hrasta na Tomića groblju, kao živi živcati svjedok turskog zuluma u Hercegovini“, piše u tekstu don Branka Šimovića.
Na Tomića groblju slavi se sveta misa na blagdan Svih svetih i na oba blagdana sv. Ivanja Krstitelja. Misno slavlje na blagdan sv.Ivana Krstitelja – Glavosjeka ove je godine slavio mostarsko-duvanjski biskup u miru, msgr. Ratko Perić. Unatoč kiši i oblacima koji su prijetili skupio se lijep broj vjernika iz cijele župe, a biskup Ratko je u propovijedi govorio o svecu zaštitniku koji se slavi četiri puta godišnje, više nego i jedan svetac.
Studenački župnik, don Ivan Perić na kraju je svete mise zahvalio Bogu, vjernicima koji su došli na ovo sveto mjesto i biskupu Ratku na upućenoj pastirskoj riječi. Zaželio je da se ovdje dolazi ne samo kad je sveta misa, već kad se god ima prilika da dođu i skrušeno se pomole.
Mile Kraljević