Pandemija korona virusa, invazija Rusije na Ukrajinu, inflacija… poremetili su životne tijekove, više nego što se na prvi pogled čini. To najviše osjete poljoprivrednici.
„Nitko ne razmišlja o tome da je prehrana za biljke poskupjela 100 posto, ako ne i više. Kako bi točnije prikazao trenutnu situaciju, dovoljno je usporediti cijene goriva s cijenom poljoprivrednih proizvoda. Tako iznos jedan litra nafte košta kao i četiri kilograma salate, kada je ja prodajem, kaže za Hrvatski Medijski Servis poljoprivrednik Pero Jurković iz Čapljine dok priprema zemlju za sadnju salate.
Jurković, koji je inače i predsjednik čapljinske udruge poljoprivrednika, najvećim problemom smatra što se većina poljoprivrednih proizvoda uvozi te samim time domaći poljoprivrednici ne mogu prodati svoje proizvode.
Upravo zbog takvih i sličnih pitanja, Udruga poljoprivrednika grada Čapljine više nije aktivna kao prije. Mnogi članovi su razočarani. Mišljenja su da su nadležne institucije te koje se nisu zauzele za opći boljitak ljudi koji se bave takvom vrstom posla.
Jurković ističe da je to neprofitna organizacija koja je potakla mnoge članove težnji zajedničkim ciljevima.
„Jedan od njih je borba protiv uvoza robe koju i mi sami proizvodimo na svojoj zemlji. Sljedeći problem na koji smo htjeli utjecati bilo je ostvarivanje sigurnog plasmana i prodaja domaćih proizvoda. Tko se bavi ovim pitanjima dobro zna da se događalo to da nerado bacimo svoje proizvode zbog jeftinije, a nekvalitetne robe iz uvoza, kaže Jurković.
Trenutna situacija je takva da se ne može živjeti samo od poljoprivrede.
„Kažu meni što si pesimističan kada govoriš o poljoprivredi. Nemam što uljepšavati! Ja imam mirovinu 370 KM koja mi jedva pokriva režije, zato se i borim radeći plastenik od 1200 metara četvornih“, objašnjava Jurković svoju situaciju.
Pita se kako će preživjeti ljudi koji žive isključivo od poljoprivrede.
„Neka ostanu bez mjesečnih plaća, neka ostanu bez posla pa ćemo vidjeti kakav će onda život imati. Ima ljudi koji imaju jako dobra primanja i rade poljoprivredu, na državnom su proračunu, njima nije presudno kako će sezona proizvoda proći, ali što će ovi što žive samo od poljoprivrede!?“, pita se sugovornik HMS-a.
Kaže kako se ovakav ekonomski udar odavno nije dogodio.
„Ipak, ostaje nada da će ono što se u zemlji proizvede prehraniti ljude barem ove zime, tako da su mnogi za svoje potrebe sijali i sadili, kaže.
Jurković ulaže svoja sredstva i trud i nastavlja s proizvodnjom. Ove godine je prodao svaki komad posađene salate za razliku od prošle kada je, zbog slabe potražnje, veći dio bacio.
„S obzirom da se nešto i zaradilo, ja nastavljam s proizvodnjom. Da nemam uštede, teško bi živio zbog novonastale situacije.Bez obzira koliko je poskupljenje zahvatilo nas proizvođače, toliko je oštetilo i krajnje kupce. Takav ishod se osobito osjeti u velikim gradovima gdje cijena kilograma tri do pet puta premašuje cijene na našem tržištu“, objašnjava Pero Jurković.
/K. Katavić/HMS/