Hrvatska je među deset zemalja Europske unije s najvišom stopom smrtnosti od raka prostate. Zbog nedovoljne specifičnosti PSA kao dijagnostičkog i prognostičkog markera, znanstvenici ulažu napore za pronalaženjem alternativnih biljega. Čini se kako su naši stručnjaci učinili velik iskorak.
Nedavno je u uglednom znanstvenom časopisu objavljen rad naših stručnjaka s Instituta Ruđer Bošković i KBC-a Sestre milosrdnice, koji bi mogao baciti novo svjetlo i unaprijediti dijagnostički protokol kod karcinoma prostate. Hipoteza se zasniva na ponašanju takozvane alfa satelitske RNA u tumorskim stanicama.
– Satelitske DNA su prisutne u genomima svih biljaka i životinja i one su smještene u jednom dijelu kromosoma koji je odgovoran za pravilnu staničnu diobu. I satelitske DNA se prepisuju u satelitske RNA. Međutim u raku, kao što je npr. rak prostate, to prepisivanje je jako intenzivno. Tako da u raku prostate imamo više od sto puta povišeno prepisivanje, odnosno više od sto puta te satelitske RNA nego što imamo u normalnim stanicama, objašnjava dr. Đurđica Ugarković sa Zavoda za molekularnu biologiju IRB.
Obećavajući rezultati
– Početni rezultati su obećavajući. Sretni smo što smo ih dobili i uglavnom u suradnji s kolegama s KBC-a Sestre milosrdnice dogovorili smo se da ćemo se sad fokusirati prvenstveno na kastracijski rezistentne karcinome prostate i s obzirom da se radi o veoma heterogenom tipu tumora koji je u ovisnosti o brojnim mutacijama koje može u genomu posjedovati. Može imati široku paletu podtipova. Sad ukoliko se naš dijagnostički biljeg pokaže dovoljno jak da uspješno diskriminira među svim tim pojedinim podvrstama tumora, to može otvoriti put za bolje personalizirane ciljane terapije i uspješnu diferencijaciju pojedinih podtipova. To bi u konačnici omogućilo kvalitetniju dijagnostiku i praćenje same patogeneze ove teške bolesti, dodaje mr. Sven Ljubić sa Zavoda za molekularnu biologiju IRB.
Vrijednost ovog projekta jest u tome što bi mogao uvelike precizirati dijagnostički postupak, a posljedično ubrzati i individualizirati samo liječenje.
– Ti markeri koji služe za dijagnostiku raka prostate nisu dovoljno istraženi, odnosno oni koji postoje imaju svoje nedostatke. Kao najčešće korišten, najviše zastupljen je takozvani PSA, prostata specifični antigen. To je protein kojeg izlučuju epitelne stanice prostate koji ulazi u krv i onda se mjeri. Međutim taj PSA bude povišen i kod benignih stanja i kod upala tako da je 40 posto tog povišenog PSA – posljedica upala i benignih stanja. Dakle on nije dovoljno specifičan, a isto tako ima jedno drugo svojstvo – da kod metastatskog raka on ne korelira sa razvojem bolesti, naglašava Đurđica Ugarković.
– Apsurdno je da se to po PSA često se ne vidi. Znači PSA je nizak, to znači bolest je pod kontrolom, ali nerijetko se dešava da bolest ide uz jako nizak PSA. I onda smo mi u problemu. Mi bi htjeli to prepoznati što je moguće ranije da bolest ne ode daleko. Jedna od mogućnosti je molekularni supstrat, koji nas upućuje na bolest, dodaje prof. Ana Fröbe, predstojnica Klinike za onkologiju KBC-a Sestre milosrdnice.
Sličan princip i kod drugih vrsta karcinoma?
Cijela se priča čini vrlo smislenom i logičnom, stoga se nameće pitanje možemo li na sličnom principu razmišljati i o drugima vrstama karcinoma.
– To nam je i nada s jedne strane. U velikom broju znanstvenih radova zabilježena je povećana ekspresija satelitske RNA kod širokog niza tumora. Ne samo prostate već i drugih tipova kao što je karcinom mjehura. Prema tome, vjerojatno bi se ova metodologija i mogla primijeniti na te ostale teme samo što sve to treba još dublje istražiti, pokrenuti nove projekte, oformiti nove suradnje pa ćemo vidjeti. Ali ovakva pilot studija sa početnim rezultatima koje smo dobili svakako obećava da bi se istraživanje možda moglo provesti u tom pravcu, zaključuje Sven Ljubić.
Izvor:hrt.hr