Strašna nesreća u kojoj je jučer ujutro na željezničko-cestovnom prijelazu kod Ludbrega poginula mlada žena i dvoje četverogodišnje djece na najtužniji nas je način još jednom upozorila na opasnost koja vreba na takvim mjestima.
Od ukupno 1498 željezničko-cestovnih i pješačkih prijelaza preko pruga, njih 906 osigurano je samo znakom STOP i Andrijinim križem, a na 592 prijelaza postoje signalno-sigurnosni uređaji. Među njima, 123 je osigurano samo svjetlosno-zvučnom signalizacijom, a njih 469 branicima i polubranicima.
U posljednjih šest godina na željezničko-cestovnim prijelazima poginule su 33 osobe. Najveći broj nesreća dogodio se zbog neopreznosti vozača, među kojima je bilo i onih koji su probijali rampe u spuštanju ili čak one koje su već bile spuštene. Nevjerojatan je podatak da je u posljednjih šest godina zabilježeno 2639 slučajeva lomova branika i polubranika na željezničko-cestovnim prijelazima…
Postavljanje rampe stoji između 200 i 300 tisuća eura
Gospodin Zdravko u automobilu često čeka prolazak vlaka. Svaki bi prijelaz trebao, kaže, imati rampu, ali svjedoči situacijama kada ih vozači obilaze.
– Ako postoji prijelaz, onda bi trebalo rampu staviti u svakom slučaju. A par puta policija – pa ne budu prolazili. Kazniti nekog masno pa neće proći drugi put, kaže.
Postavljanje rampe stoji između 200 i 300 tisuća eura. HŽ ih trenutačno postavlja 50, a da bi ih imali svi prijelazi, potrebno je više od 200 milijuna eura.
– Mi bi bili zadovoljni kad bi za tri-četiri godine došli do europskog prosjeka od 50 posto, s tim da u velikim gradovima uvijek preporučujemo lokalnoj zajednici da se svi ti ŽCP-ovi gdje je jako intenzivan promet deniveliraju, jer je to jedini način da se izbjegnu nesreće u stopostotnom obliku, kaže Darko Barišić, član Uprave HŽ Infrastrukture.
Nema rampe korisnije od kočnice
Postavljanje branika skupo je pa se to radi malo pomalo.
– Postoje neka mjesta koja su identificirana kao kritična. Možda nije velika gustoća prometa, ali je bilo puno nesreća pa će, naravno i oni doći na neku listu prioriteta, kaže izv. prof. dr. sc. Mladen Nikšić s Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
HRT-ova ekipa obišla je prijelaz na području grada Samobora koji nema ni znak STOP, nego samo Andrijin križ. S desne i lijeve strane je šuma, a zbog kiše je bila smanjena vidljivost, zbog čega je obavezno i bitno zaustaviti se. Sekunda dekoncentracije može biti kobna.
Prošle je godine više ljudi poginulo na prijelazima koji su imali sigurnosne uređaje nego na onima bez njih, što jasno govori da, iako ih nedostaje, nema rampe korisnije od kočnice.
Izvor:hrt.hr