Protekli vikend konačno je počelo natjecanje u Premier ligi BiH za rukometašice. Rukometašice Izviđača su u prvom kolu na domaćem parketu svladale ekipu Zrinjskog iz Mostara 31:29. Najefikasnija u redovima Izviđača bila je Katarina Kraljević koja je postigla devet golova. Katarina je 2010. godište, s nepunih 15 godina je odigrala svoju prvu seniorsku utakmicu i postigla devet golova. Bio je to jedan od razloga da u programu Radija Ljubuški ugostimo tu veliku nadu ljubuškog, a mogli bismo slobodno reći i hrvatskog rukometa.
Katarina, nisi još napunila 15 godina, a već si dugo u rukometu, naravno u odnosu na svoje godine. Možeš li se ukratko predstaviti našim slušateljima?
Ja sam Katarina Kraljević, imam 15 godina, idem u deveti razred osnovne škole. Rukometom sam se počela baviti u svojoj sedmoj godini u Rukometnom klubu Izviđač u kojem i danas treniram i igram.
Kako si se odlučila za bavljenje rukometom, što te motiviralo?
Rukometom sam se odlučila baviti kada sam bila u drugom razredu, kada su igrači iz Rukometnog kluba Izviđač došli u školu koju sam pohađala i dijelili letke za upis u rukometnu školu. Kada sam se upisala vidjela sam da mi to odgovara, pronašla sam se u tom sportu i jednostavno odlučila nastaviti.
Prošla si sve mlađe selekcije Rukometne akademije Izviđač i ostvarila brojne uspjehe. Možeš li nam nabrojati one najveće?
Naša generacija cura imala je stvarno puno odličnih rezultata. Izdvojila bi osvajanje državnog prvenstva 2021./2022. godine kada smo u finalu svladale ekipu Gruda. Izdvojila bi i poziv u hrvatsku žensku rukometnu reprezentaciju za 2010./2011. godište. Jedan od mojih najvećih osobnih uspjeha svakako je i prvi seniorski nastup proteklog vikenda protiv momčadi Zrinjskog. To je ono što mi mlađe cure željno čekamo, nastup u seniorskoj konkurenciji. Ja sam imala sreću da mi je taj nastup bio vrlo uspješan.
U lipnju ove godine dobila si poziv i na okupljanje hrvatske ženske rukometne reprezentacije 2010./2011. godište u Umagu na Janaf HRS Kampu. Je li te poziv iznenadio i kako je bilo u Umagu?
Da, poziv me iznenadio, bila sam oduševljena. Bilo je tu malo nervoze i treme na samom početku okupljanja, dok se mi cure nismo upoznale. Upoznala sam tu dosta cura koje su dobre rukometašice i što je još važnije dobre prijateljice. S nama je radilo nekoliko trenera koji imaju veliko rukometno iskustvo i svi su se oni maksimalno trudili prenijeti nam svoje rukometno znanje. Okupljanje će mi ostati u sjećanju kao jedna vrlo lijepa uspomena gdje sam usvojila neka nova znanja i upoznala neke nove drage osobe.
Jesi li nakon završetka kampa dobila neke povratne informacije. Jeli netko od trenera komentirao tvoje sudjelovanje na kampu?
Nakon kampa u UMAG-u, imali još jedno okupljanje u Ivanić-Gradu u rujnu ove godine. Stoga okupljanja nosim, također, vrlo lijepe dojmove i uspomene. Nakon tih okupljanja dobila sam i poziv za treniranje od Dalmatinke iz Ploča.
Nakon izuzetno uspješne karijere u mlađim dobnim skupinama, koja, naravno, još uvijek nije završena, ove godine dobila si priliku da se okušaš i u seniorskom rukometu. Odmah u prvoj utakmici izvanredan nastup i devet postignutih pogodaka. Kako si se osjećala, jesi li imala tremu pred nastup protiv starijih protivnica? Možeš li nam ispričati kako je bilo u utakmici protiv Zrinjskog, kako si je ti vidjela?
Na početku utakmice protiv Zrinjskog bilo je izvjesne treme, ne samo kod mene već i kod ostalih cura. U utakmicu smo ušle dosta motivirane, ušle smo punom energijom, bodrile smo jednu drugu, igrale smo timski i trema je sama po sebi nestala. Nastavile smo hrabriti jedna drugu i vidjele da imamo izgleda ostvariti pobjedu. Stalo nam je do toga da pokažemo kako voljom, željom i zajedništvom možemo parirati ostalim ekipama.
U prvenstvo ste ušle s mladom ekipom, ekipa je sastavljena uglavnom od juniorki i kadetkinja, morat ćete se nositi s mnogo starijim i iskusnijim igračicama. Kakva su vaša očekivanja u aktualnom prvenstvu? Većina tvojih suigračica također prvi put igraju u seniorskoj konkurenciji, kako se one nose s pritiskom?
Točno. U prvenstvo smo ušli s mladom ekipom, ali to ne mora značiti ništa loše. Iako mlade, imamo visoke standarde, dobrog trenera i veliku želju za uspjehom. Pobjeda protiv Zrinjskog je dokaz da ćemo biti ozbiljan protivnik i ostalim ekipama i da nas svi moraju ozbiljno shvatiti. Nadam se da ćemo u sljedećim utakmicama to potvrditi.
Vratimo se ponovo na početak razgovora. Pretpostavljam da imaš punu podršku obitelji za sport kojim se baviš. Koliko ti znači ta podrška i kako zajednički usklađujete školske i rukometne obveze?
Podrška roditelja i trenera mi mnogo znači. Ako sam nekad imala nekih manjih problema oni su mi pomogli da ne odustanem, da se borim do kraja te da što uspješnije uskladim školu i rukomet. Pomažu mi i hrabre me tako da sam na svakom treningu maksimalno fokusirana. Ja se zauzvrat trudim biti što uspješnija i u školi i u rukometu.
Velika stvar za vas mlade igračice je i rad RA Izviđač. Koliko, ne samo za tvoj, već i za razvoj ostalih igračica, znači kvalitetan rad trenera RA Izviđač i što bi i koga tu posebno istaknula?
Istaknula bi našeg trenera Ivana Gigu Lovrića koji s nama zaista kvalitetno radi. Svaki trening daje sve od sebe da nam prenese svoje znanje, da nas sve osobno i kao ekipu učini što boljima. Usmjerava nas na pravi rukometni, ali i životni put. Posebno bi istaknula i svog trenera Ivana Marija Kolaka s kojim sam počela trenirati rukomet i koji je najzaslužniji za ono što sam do sada postigla u rukometu.
Iako je o tome možda malo rano govoriti koje su tvoje rukometne želje i rukometni ciljevi. Većina kvalitetnih igrača i igračica s vremenom preraste svoju rukometnu sredinu i ide dalje. Naravno neki od njih odlaze u veće sredine i zbog nastavka školovanja. Kakvi su tvoji planovi?
Još se nisam odlučila gdje ću upisati srednju školu. Moguće da to bude i u nekoj većoj sredini gdje bi mogla nastaviti igrati rukomet. Kada su u pitanju dugoročniji planovi najveća mi je želja zaigrati za Hrvatsku rukometnu seniorsku reprezentaciju. To mi je životna želja.
I za kraj, imaš li neku poruku mlađim naraštajima, onim djevojčicama koje se tek počinju baviti rukometom?
Onima koji se tek počinju baviti rukometom poručila bih da vjeruju u sebe, da nikad ne odustaju pa ni onda kada naiđu neki teži trenuci. Poručila bi im da uživaju u igri jer je rukomet jedan prelijep sport koji uči timskom duhu, borbenosti i upornosti. Ako daju sve od sebe, rezultat će se doći sam po sebi, a najljepši je osjećaj kada znaš da si izborila za ono što voliš.
Radio Ljubuški