Ekstremno vrijeme povezano s klimatskim promjenama i masovne evakuacije radi zaštite ugroženih ljudi potiču globalni porast broja obitelji koje su prisiljene iseliti se iz svojih domova, a dio njih ostaje dugoročno raseljen, stoji u izvještaju objavljenom u četvrtak.
U oko 98 posto slučajeva kada su ljudi morali napustiti dom u 2020. uzrok je bilo ekstremno vrijeme, stoji u izvještaju ženevskog Centra za praćenje interno raseljenih (IDMC).
Neki od njih su se mogli brzo vratiti kući, nakon evakuacije, kazala je direktorica IDMC-a Alexandra Bilak.
Međutim, od australskih obitelji koje su izguble dom u šumskim požarima, preko stanovnika pacifičkih otoka koje je pogodio ciklon Harald, do pet milijuna stanovnika južne Azije evauiranih zbog ciklona Amphan, sve više raseljenih ne uspijeva se vratiti.
“Raseljenost može trajati mjesecima ili čak godinama”, kazala je Bilak novinarima.
Dodala je da čak i bogate zemlje bilježe sve veći broj raseljenih osoba, primjerice u SAD-u nakon uragana.
Čak i za one koji su privremeno evakuirani iz domova takvo iskustvo “predstavlja šok”, istaknula je Bilak.
Globalno je na kraju 2020. bilo oko 55 milijuna raseljenih unutar svojih država, što je rekordna brojka, ističu istraživači.
Većina raseljenih je prethodnih godina bila nasilno protjerana, a prošle se godine trend promijenio, iako se broj sukoba povećao, pojašnjava Bilak.
U Etiopiji je raseljeno oko pola milijuna ljudi uslijed vojne operacije etiopske vojske protiv tigrajskih pobunjenika, a broj interno raseljenih u Burkini Faso je u posljednje dvije godine deseterostruko porastao i dosegao milijun ljudi, dodala je.
Zbog vremenskih nepogoda je, u godini povećanog broja oluja i poplava, raseljeno 40 milijuna osoba, mnogi od njih privremeno.
“Posebno je zabrinjavajuće to što su ove visoke brojke registrirane za vrijeme pandemije covida-9 kada su ograničenja kretanja ometala prikupljanje podataka, a sve je manje ljudi tražilo utočišta u hitnim slučajevima zbog straha od zaraze”, rekla je Bilak.
Izvor:pogled.ba