Torcida je u Kranjčevićevoj bila smještena na istočnoj tribini, no najvatrenija navijačica Hajduka ostala je na zapadu.
Riječ je o Marki, baki Filipa Krovinovića. U pratnji unuka Tomislava, brata veznjaka „bijelih“, 77-godišnja Markica, kako joj je nadimak, zauzela je svoje mjesto. No, u „domu pjesnika“ ona nipošto nije strani gost.
– Nije propustila nijednu utakmicu dok je Filip igrao za Zagreb – javio nam se njezin sin, nogometašev otac Jasenko (54).
– Iako živi u Petrinji, svaki drugi vikend sjela bi u auto i vozila do stadiona.
Današnji dirigent Hajdukovog veznog reda potom se bio otisnuo u Portugal (Rio Ave, Benfica), ali baka ga je i tamo pratila u stopu.
– Pokušavali smo je odgovoriti od toga. Nije više baš u punoj snazi, ali uzalud, ha-ha – smije se.
Išla avionom u Portugal na unukove utakmice
– Kupila je avionsku kartu i otišla sama, bez ičije pomoći. Bila je kod Filipa tri tjedna, pratila sve njegove utakmice.
Bivši igrač West Bromwich Albiona ove je godine napokon navukao Hajdukov dres ostvarivši tako svoj, ali i dugogodišnji bakin san. Na Poljudu još uvijek nije bila, otkrio nam je Jasenko, iako joj je to velika želja.
– Ona bi se najbolje snašla na sjeveru, među Torcidom – veli nam kroz smijeh.
– Kod nje to nije „normalno“ gledanje utakmice, kakvo bi očekivali od nekoga u njezinim godinama. Ona navija, nervira se, žali se na suce, ma sve… Protiv Hrvatskog Dragovoljca Tomislav (Filipov brat, op. a.) joj je govorio: Tiše malo, bako! Nisu ovdje svi Hajdukovi navijači, čut će nas netko, ha-ha.
Igrala rukomet
Iako je već pomalo vremešna, Markica se ne da. Do nedavno je planinarila, u mladosti je bila rukometašica. Velika želja bila nam je čuti gospođu Krovinović kako bismo upitali za dojmove iz prve ruke. Ne pobjeđuje se u posljednjoj sekundi svaki put…
Rado nam se odazvala.
Za početak – pitamo za zdravlje.
– Nedavno sam operirala kuk, ali sada sam dobro. Ja sam sportski tip. Dugo sam igrala rukomet, svi smo se bavili nekim sportom. Takva smo obitelj – priča nam simpatična baka.
Kako vam je bilo na utakmici? Dramatična pobjeda…
– Uhh, strašan susret je bio. Baš sam se jako iznervirala, ali na koncu je vrijedilo. U prvom poluvremenu nisam bila baš zadovoljna, ali sve su nadoknadili u nastavku. Kada su zabili taj gol na kraju, cijeli stadion je skočio na noge. Svi smo pljeskali i navijali, a neki oko mene počeli su vikati: baka, baka! Nije im bilo jasno zašto jedna starija žena dolazi na utakmice i tako žestoko navija.
Jedna ju je stvar naljutila…
– Igrači Dragovoljca često su padali. Ne znam, valjda su tako htjeli ukrasti malo vremena.
Jeste li zadovoljni Filipovim nastupom?
– Odličan je bio. On uvijek puno trči, trudi se, daje sve od sebe. Sve radi iz ljubavi prema Hajduku, nije mu važan novac.
Saznali smo i kako je djevojačko prezime gospođe Markice bilo Grčić.
Iz okolice Sinja? – tražimo poveznicu s nama bliskim prostorima.
– Nismo Dalmatinci, naši potječu iz sela nedaleko Gospića.
Krovinovići i Dalmacija ipak su odavno isprepleteni.
– Radila sam u sisačkoj rafineriji i svake godine bi nas tvrtka poslala u odmaralište u Biogradu na Moru. Jasenka sam od tamo često vodila na Hajdukove utakmice, još dok se igralo na Starom placu. Gledali smo Šurjaka, Vujoviće i ostale legende.
Kako smo već pisali po Filipovu dolasku u Hajduk, ljubav prema „bijelima“ najviše mu je usadio stric Marko.
‘Volim Hajduk’
Može li se onda za vas reći da navijate za Hajduk ili samo za unuka?
– Za mog Filipa navijam gdje god igrao, on je moj miljenik. Pratila sam ga u Portugal, a jedino nisam mogla u Englesku, nažalost. Ali također moram istaknuti i da volim Hajduk. Draži mi je od bilo kojeg hrvatskog kluba – opredijelila se za „bilu boju“.
Marka je dobro poznata u svojoj Petrinji. Iz razgovora smo saznali kako je bila prva žena u gradu koja je naučila voziti automobil. Za tadašnja vremena, nije mala stvar…
– Znala sam voziti prije nego što sam krenula u školu – prisjeća se.
– Za to je zaslužan moj pokojni otac koji je bio prvi taksist u Petrinji. Dok je on vozio, ja sam mu, još kao dijete, sjedila u krilu i okretala volan.
– Ma, mogu ja još i danas voziti, ali Tomislav se stalno nudi da će me on prebaciti gdje god želim. Dobro se brinu o meni, čitava moja obitelj.
I za kraj, „sportska prognoza“…
Što očekujete od Hajduka ove sezone?
– Mislim da mogu puno, pogotovo sada kada imaju Filipa. On će pomoći vratiti Hajduk tamo gdje mu je i mjesto! – navijački je poručila baka.
PIŠE IVAN RENIĆ/slobodnadalmacija.hr