Posljednji laboratorij Alfreda Nobela još uvijek postoji, smješten nedaleko od velike i moderne tvornice eksploziva koja je rezultat njegovih izuma i poslovnih interesa u kasnijoj životnoj dobi.
Dobrodošli u Karlskogu, mali grad okružen šumom u središnjoj Švedskoj gdje je utemeljitelj Nobelove nagrade doselio 1894., dvije godine prije svoje smrti. Bio je pacifist i filantrop i otac modernih eksploziva, a Karlskoga je više od stotinu godina poslije živi primjer njegova globalnog vojno-industrijskog nasljeđa.
Švedska industrija ondje sada proizvodi moderne topove, topničke granate, streljivo i eksplozive. Tvornica se proteže na tri kilometra četvorna u blizini grada koji ima 30.000 stanovnika, na pola puta između Stockholma i Osla.
Nobelkrut ili Nobelov barut
Nobelkrut ili Nobelov barut ondje se s ponosom proizvodi od 1898., uz detonacije haubica koje odjekuju redovito kao i crkvena zona. Prvi barut zvao se NK01. Sada smo na NK1420, rekao je Hakan Svensson, diektor marketinga u tvornici u kojoj su radili njegov otac i djed. Nobel je izumio detonator 1865., moderniziravši jake eksplozive. Potom je 1867. izumio dinamit i sve do svoje smrti radio na barutu koji se ne dimi o čemu su sanjale sve europske vojske.
Dvije godine prije svoje smrti 1896. i čitanja njegove poznate oporuke kojom je utemeljena Nobelova nagrada, kupio je švedsku tvrtku Bofors koja je već proizvodila topove u Karlskogi. Njegov pomoćnik i izvršitelj oporuke, Ragnar Sohlman, preuzeo je grupu nakon njegove smrti i ona je postala srce švedskog vojno-industrijskog kompleksa 20. stoljeća.
Modernije i sigurnije
Bofors je danas razbijen na dijelove i prodan, ali u tvornici u Karlskogi još uvijek rade tisuće ljudi. Tvornica baruta i eksploziva vlasništvo je francuske grupe Eurenco, europskog lidera u tom sektoru. Koriste istu proizvodnu metodu kao Alfred Nobel, samo moderniju i sigurniju. Prije su ljudi čistili prašinu kako bi spriječili požare.
– Sada imamo automatske ventilatore i tone vode koje se sliju sa stropa za nekoliko sekundi. Ne postoji jedna velika zgrada, kao u modernim tvornicama. Umjesto toga, iz sigurnosnih razloga, proizvodnja se odvija u 600 bunkera i malih zgrada, neke veličine jedne sobe za dvoje ili troje ljudi, objašnjava voditelj proizvodnje Anders Hultman.
Najbogatija lutalica
Nobel je bio svjetski putnik, zvan najbogatiji lutalica na svijetu i živio je u Švedskoj, Rusiji, Njemačkoj, Francuskoj, SAD-u, Britaniji i Italiji. Kako bi zaštitio svoje patente i izbjegao transport opasnog nitroglicerina na velike udaljenosti izumitelj je osnivao tvrtke posvuda. Njegove švedske i britanske podružnice postale su dio multinacionalne kemijske grupe AkzoNobel, bazirane u Nizozemskoj.
Norveška podružnica, utemeljena 1865., sada je poznata kao DynoNobel i velik je proizvođač civilnog eksploziva. U Njemačkoj, tvornica koju je osnovao kod Hamburga više ne postoji, ali njezin nasljednik Dynamit Nobel Defence još djeluje u industriji naoružanja. Francuski ogranak sada je grupa za proizvodnju civilnog eksploziva TitaNobel.
Eksploziv ima mnogobrojnu primjenu u ne-obrambene svrhe. Bofors Eurenco tvornica u Karlskogi proizvodi barut za napuhivanje zračnih jastuka u automobilima, ali obrambeni sektor i dalje je glavno tržište.
Proturječje pacifizam – industrija oružja
Pred kraj života, Nobel je radio na lansirnoj rampi za vojne rakete u San Remu u Italiji. Ali on nikada nije vidio proturječje između svojih interesa za pacifizam i industrije oružja, kaže Ingrid Carlberg, autorica recentne biografije, napominjući da je Nobel oružje smatrao sredstvom odvraćanja.
Izvor:hrt.hr