Koristimo se njime svakodnevno, ali činimo li to pravilno? Mnogo je nedoumica o hrvatskom standardnome jeziku, usto sve je više tuđica s kojima se susrećemo, a svaki standardni jezik ima pravila koja su neka vrsta jezičnog bontona.
Što treba ući u hrvatski jezik, a što ne? Je li potreban zakon o jeziku?
Na ta i druga pitanja odgovore traže jezikoslovci na dvodnevnoj konferenciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koju prati ekipa Vijesti iz kulture:
– Razgovor i rasprava o normi hrvatskoga standarnog jezika važni su i potrebni, ali među stručnjacima i bez nepotrebnoga publiciteta, smatra kroatist Marko Alerić, jedan od sudionika konferencije o normi hrvatskoga standardnog jezika koja je u ponedjeljak počela u HAZU.
Dvodnevna konferencija “Norma hrvatskoga standardnoga jezika u 21. stoljeću” održava se 18. i 19. listopada u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u organizaciji Odbora za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU.
Plodan dijalog o važnim pitanjima norme svrha konferencije
Predsjednik tog odbora HAZU akademik Ranko Matasović istaknuo je da će na konferenciji jezikoslovci različitih teorijskih pogleda o hrvatskom standardnom jeziku i njegovoj normi pokušati uspostaviti plodan dijalog i dati odgovore na važna pitanja.
Neka od pitanja o kojima će se raspravljati bit će – kakva je uloga norme i normiranja hrvatskoga standardnog jezika u dvadeset i prvom stoljeću, postoje li institucije koje bi se trebale baviti normiranjem i njegovanjem norme hrvatskoga standardnog jezika i, ako postoje, koje su to institucije.
Također, okupljeni stručnjaci izmijenit će stajališta i o pitanjima – postoje li elementi hrvatskoga jezika koji nisu normirani i na koji bi ih način trebalo normirati te kako uskladiti potrebu za normiranjem standardnoga jezika i neizbježne jezične promjene.
Osim toga, otvorena su i pitanja postoji li “ideologija standardnoga jezika i jesu li njezine posljedice društveno štetne, trebamo li zakon o hrvatskom standardnom jeziku i njegovoj javnoj uporabi i što bi taj zakon trebao sadržavati.
Naime, svaki se standardni jezik temelji na čvrstoj općeobveznoj normi i ima svoje norme (pravila) koje su neka vrsta jezičnog bontona, a norma je skup pravila koja određuju što u standardni jezik ulazi, a što ne ulazi. Njome se određuje koji se jezični elementi koji postoje u sustavu određenoga jezika smatraju pravilnima i potrebnima jeziku kao standardu, a koji se ne smatraju.
Stručna rasprava da, ali nepotreban publicitet ne
Alerićevo stajalište da o svim pitanjima vezanim uz normu hrvatskoga standardnog jezika treba raspravljati struka, ali bez nepotrebnoga medijskog publiciteta, podržala je i Zrinka Jelaska.
Jer, dodala je Jelaska, osim komunikacije i identiteta treba razmišljati i o tome kako se jezikom ovladava, koji su štetni načini – bilo od načina raspravljanja ili bilo kakvih nedorečenosti. Pitanje je pak što trebamo činiti prema onima koji normom ovladavaju, a to, napomenula je Jelaska, nisu samo djeca i školarci, nego i studenti i svi oni koji nisu imali prilike govoriti u javnosti, a u nekom trenutku počnu javno djelovati.
Smatra da bi se tako, ako netko sada želi naučiti standardne glasove i naglaske, a nije to naučio prije, našao u situaciji da ne bi znao komu bi se obratio osim da privatno pronađe neke superstručnjake koji su još i vrhunski pedagozi pa da ga oni uče.
Zato je Jelaska postavila pitanje – što nam to država nudi kao sustavno obrazovanje u normi jer da bi ona bila ekonomična, pluralistična i nediskriminatorska, mora omogućiti da se norma usvoji.
Alerić je posvjedočio i da se tijekom vođenja emisija o pravopisu emitiranih na Radio Sljemenu uvjerio da ljudi, bez obzira na životnu dob, žele dobiti povratnu informaciju o tome jesu li nešto dobro napisali te gdje su pogriješili. S tim u vezi, ocijenio je kako je u Hrvatskoj zanemarena važnost cjeloživotnog obrazovanja. Ustvrdio je i da norma treba postojati te da bez precizne norme nema ni izrazito dobrih jezičnih alata.
Prvoga dana konferencije svoje polusatne priloge raspravi o temi dali su i Nataša Bašić iz Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže, Mario Grčević s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i Jadranka Gvozdanović sa Sveučilišta u Heidelbergu te Sanda Ham sa Sveučilišta u Osijeku, Zrinka Jelaska s Filozofskoga fakulteta zagrebačkoga Sveučiišta, akademik Mislav Ježić, član suradnik HAZU Amir Kapetnović i akademik Ranko Matasović.
Izvor:hrt.hr