Matias Zečević mladi je pisac iz Odžaka koji se pisanjem romana bavi dvije godine, a do sada je objavio dva romana. Roman „Išćekujući zoru“ izašao je 2019. godine, a roman ‘Ćudljive vode’ promovirao je u kolovozu ove godine. Osim što piše Matias je i student diplomskog studija novinarstva na Sveučilištu u Mostaru.
RAZGOVARALA: Zorica Ćavar
Osim što pišete romane studirate i novinarstvo. Otkud ljubav prema novinarstvu?
Rekao bih da danas živimo u nekom imaginarnom svijetu. Istina se sustavno prešućuje, što svakako šteti društvu. Novinarstvo je glas istine, odnosno trebalo bi to biti. Ljubav prema pisanju u meni je od rođenja, pa se iz toga rodila i ljubav prema novinarstvu. Kao mladi čovjek, a onda kao novinar smatram da mogu pomoći istini da dođe na svoje mjesto, a njoj uvijek pripada čelna pozicija.
Objavili ste drugi roman „ Ćudljive vode“ koji je nastavak romana „ Iščekujući zoru. Hoće li biti i trećeg nastavka?
Teško je to sa sigurnošću reći. Trenutno radim na trećem nastavku koji će biti završetak te priče. Mnogo toga se treba posložiti da bi roman ugledao svjetlost dana, jer sama tematika treba zainteresirati nekoga tko će financijski pomoći u izdavanju. Do tada s time nisam imao problema, pa se nadam da će ponovno tako biti. U planu je da treći nastavak izađe u drugoj polovici iduće godine.
Promociju knjige prvog romana imali ste u cijeloj BiH, te u inozemstvu. Gdje ste do sada imali promociju svojeg drugog romana?
Ovaj roman zbog specifične situacije do sada sam predstavio samo u Bosni i Hercegovini. Najprije je to bilo polovicom kolovoza u Odžaku, a nakon toga u Mostaru, Širokom Brijegu i Prozor- Rami. Bila su zakazana predstavljanja u nekoliko gradova u Austriji i Njemačkoj, ali su se morala odgoditi. Vjerujem kako će se već u proljeće stvoriti uvjeti za predstavljanje u inozemstvu.
Vrijeme je pandemije. Utječe li to na Vaše promocije?
Zasigurno da utječe. Teško je zakazati bilo gdje predstavljanje knjige kada se situacija s pandemijom stalno mijenja. Ljudi u ovom vremenu prvenstveno misle na svoje zdravlje, ali ne mogu da ne primijetim da se u ovom vremenu ipak knjige čitaju više nego je to bilo prije.
Jako ste mlad pisac, a već tako uspješan, zbog čega ste se odlučili baviti pisanjem?
Moj prvi roman ‘Iščekujući zoru’, zapravo je trebalo biti jedino djelo koje ću izdati. S tim djelom htio sam ukazati na život ljudi u Bosanskoj Posavini. Taj roman premašio je sva moja očekivanja, a publika je tražila nastavak. Drugi roman je također srdačno dočekan jer je inspiriran trenutno zapostavljenim dijelom BiH. Kroz umjetnost predstavljam svoj Odžak i Posavinu, što je zapravo i bio moj cilj.
Imate priliku u školama pričati djeci o sebi i svom romanu, vidite li zainteresiranost kod djece?
Postoji određena vrsta zanimanja, međutim pred mladima je danas mnoštvo sadržaja koji im se nudi. Moram priznati da to nije baš onako crno kako izgleda na prvu. Mladi ljudi u dobroj mjeri ipak čitaju. Kulturu nikada nisu koristile široke narodne mase, a u BiH kultura gotovo da nema ni medijskog prostora jer cijeli taj prostor zauzima samo politika.
Izrazito mali broj mladih ljudi u BiH piše književna djela, a posebno romane. Što im Vi želite poručiti?
Pisana riječ je nešto što iza nas ostaje, a svakako da njome možemo doprinijeti boljitku našeg društva. Radnje u romanima su često potpuno izmišljene. Danas u javnom prostoru svi nešto izmišljaju. Političari često koriste teme poput radnih mjesta, boljeg života, zajedništva, pa na koncu i rata, a svi ti njihovi termini mogli bi se svrstati u jedan dobar izmišljeni roman. Istina, nitko ga ne bi pročitao, jer su teme već potpuno negativno potrošene. Zahvaljujući spomenutima i njihovim „ romanima“ uskoro neće biti ni mladih ljudi ni mladih književnika.
Izvor:pogled.ba