Gošća emisije Romana Bolkovića 1 na 1 bila je Victoria Zinchuk, direktorica Europske banke za obnovu i razvoj za Hrvatsku. 

Zinchuk je prvo objasnila što je to EBRD.

– EBRD je osnovana prije 30. godna i ove godine slavimo obljetnicu banke, ali i 25. obljetnicu EBRD-a u Hrvatskoj. Banka je osnovana kako bismo pomogli zemljama iz bivšeg komunističkog bloka da se prebace na tržišna gospodarstva. Banka je u vlasništvu 69 zemalja EU-a i EIB-a. Postojimo u više od 30 zemalja, što je mnogo više nego što smo izvorno planirali.No sad smo relevantniji nego prije, rekla je Zinchuk.

O motu EBRD-a rekla je kako misli da ga ne ponavljaju dovoljno.

– Što znači ulagati ulagati u promjenu života? Za nas to znači da poslujemo kao i druge banke. Osiguravamo novac za tvrtke ili vlade u sklopu projekata koje financiramo. No želimo postići i promjene. Financiranje nam nije dovoljno. Želimo se pobrinuti da tvrtke s kojima surađujemo promijene način rada, da ulažu u bolje tehnologije, da ulažu u promjene u korporativnom upravljanju. A isti je princip i s vladama. Tu surađujemo s javnim sektorom. Od klijenata tražimo promjene, reforme. To znači da ulažemo u mijenjanje života, rekla je Zinchuk.

O svom životno-poslovnom putu

– S EBRD-om sam počela surađivati prije više od 20 godina kad sam počela karijeru u ukrajinskom bankarstvu. Radila sam za komercijalnu banku koja je surađivala s EBRD-om. Zaposlili su me kako bih pomogla banci s pokretanjem prvog projekta oko kreditiranja srednjih i malih poduzeća. Tada sam samo ja govorila engleski. Zato su me zaposlili. Bila sam prava osoba da pomognem EBRD-u da shvati što ta komercijalna banka radi. Poslije sam otišla iz Ukrajine. Radila sam u privatnom sektoru u Engleskoj, nakon šest mjeseci u Parizu. Nekoliko godina poslije shvatila sam da nedostaje nešto u mandatu EBRD-a. To sam shvatila u privatnom sektoru u Londonu. Odlučila sam kako je vrijeme da se vratim korijenima. Došla sam u EBRD. Sad u banci radim već 18 godina. Nikad nisam požalila zbog te odluke, ispričala je.

Objasnila je i kako je došla u Hrvatsku.

– Dolazak u Hrvatsku bio je neočekivani obrat sudbine. S hrvatskim sam tvrtkama surađivala 2003.-2005. godine i nikad nisam mislila da ću živjeti ovdje. Kada sam odlučila prihvatiti mjesto direktorice EBRD-a u zemlji u kojoj smo prisutni, mislila sam da bi bilo pametno da prvo vidim što me čeka, a ne da navrat-nanos kažem da dolazim zauvijek. Otišla sam u Maroko. Zadatak je trajao šest mjeseci. to je bio test za mene, da vidim mogu li voditi zemlju. No bila je to i zanimljiva prilika da vidim hoće li mi se svidjeti život u drugoj zemlji i vođenje ureda. Poslije Maroka shvatila sam da volim taj posao. Samo to želim. Ako sam mogla voditi tim od 24 marokanska bankara, mogu sve.

Hoće li EBRD seliti iz Londona

Pretpostavljam da to pitate zbog brexita. Europska unija, kao i njezine članice, imaju više od 50% vlasničkog udjela. Kao što kažete, to je pitanje logično. Hoće li EBRD odlučiti otići iz londonskog sjedišta? Naša uprava i dioničari raspravljali su o tome. Odlučili smo da se nećemo seliti.

Po čemu se EBRD razlikuje od ostalih institucija

– Pa, prvo, rekla bih da nismo bezlični. I prisutni smo. Woody Allen je rekao kako se 80% uspjeha sastoji u tome da se pojavite, da ste prisutni. Prisutni smo. Imamo ured već 25 godina. Imamo tim od 20 bankara koji su prisutni u Hrvatskoj. Imamo ured u Zagrebu. I sasvim sigurno nismo dosadni. Ovdje u Hrvatskoj možemo raditi svašta. Ne nudimo samo zajmove, a to je ono na što ljudi prvo pomisle. Poznatiji smo po velikim projektima. No imamo i savjetodavnu ulogu. Savjetujemo vladu, udruge, ali i mala i srednja poduzeća, rekla je direktorica EBRD-a za Hrvatsku.

Je li uloga EBRD-a danas ona koja je zamišljena 90-ih?

– Kad su osnovali EBRD, on nije trebao trajati vječno. Ljudi koji su osnovali banku mislili su da će uloga i misija banke biti dovršena za 10 godina, da će to možda biti i kraj same institucije. Nisu nas osnovali da trajemo 30, 40, 50 godina. No razmislite samo koliko je banka danas važna. To se vidi čak i u nazivu, posebno u doba COVID-a koji je stvorio nepoznatu situaciju diljem svijeta. A ovdje u Hrvatskoj imamo i potrese. Europska banka za obnovu i razvoj nikad nije bila važnija.

Impresije Zinchuk o Hrvatskoj

– Jedno me iznenadilo i još me iznenađuje. Iz nekog razloga ne volite slaviti uspjeh. Mnogo se govori o onome što ne valja, ali nedovoljno se govori o onome što je pozitivno, o prilikama i hrvatskim tvrtkama, o pojedincima koji mijenjaju svijet, rekla je i dodala da se drugdje uspjeh slavi.

– Kad je riječ o Ukrajini, iz nje sam otišla prije više od 25 godina. Kao odrasla, dulje sam živjela u inozemstvu nego u Ukrajini. Rekla bih da Ukrajinci nisu sramežljivi kada treba govoriti o uspjehu. U Engleskoj je kultura usredotočena na slavljenje uspjeha, poticanje uspjeha i poticanje mladih da razmišljaju nekonvencionalno. To se može reći o kulturama u kojima sam živjela, objavila je Zinchuk.

To što se u Hrvatskoj ne slavi uspjeh smatra da joj je teško reći zašto.

– Ali mislim da je stvar u riskiranju. Mislim da morate znati riskirati, reći što mislite, morate znati prihvatiti povratne informacije. Katkad te informacije nisu ugodne kao što bismo htjeli. No ako želite uspjeti, morate riskirati, rekla je.

Što EBRD može ponuditi Hrvatskoj, kakve projekte treba imati da to EBRD-u bude zanimljivo?


– Ne radi se o tome da biramo projekte koji su nam zanimljivi, nego projekte koji će ostaviti trag. Tu se vjerojatno razlikujemo od drugih ponuđača kapitala. Recimo, dugo surađujemo s HAC-om. Restrukturiranju tvrtke  pridonijeli smo financijski, no pomogli smo i u stvaranju infrastrukture kojom se svi koristimo. Kad smo kod privatnog sektora, želimo se pobrinuti da u suradnji s nama pridonose promjenama. Bilo da je to obiteljska tvrtka u kojoj vlasnik razmišlja o tome da tvrtku preda novom naraštaju pa mora smisliti kako oformiti dobro korporativno upravljanje, bilo da je riječ o financijskoj instituciji koja razmišlja o plasiranju novih proizvoda na tržište. Na primjer, neću imenovati klijente, ali lani smo odobrili kredit od 100 milijuna dolara za održivi turizam. Ne samo turizam nego za održivi turizam. U to je uključena i savjetodavna uloga tvrtkama. To su projekti koje vrlo rado financiramo. No katkad je teško pronaći takve projekte jer nisu svi klijenti, bilo iz javnog, bilo iz privatnog sektora, spremni na promjenu ponašanja ili na nove načine poslovanja, navela je Zinchuk. 

Zašto Hrvatska ne koristi svoje potencijele

– Pitali ste me što me iznenadilo kad sam došla u Hrvatsku. Iznenadilo me koliko često ljudi govore o potencijalu. Rasprava o potencijalu traje i nikad neće završiti.  Uspavana ljepotica? Hrvatska je svakako ljepotica. Postoji mogućnost da zemlja mogućnosti bude još i ljepša. Zašto? Mislim da se vraćamo na ono što sam već rekla. Morate riskirati, morate nešto ostvariti. Ja se ne pitam zašto nešto ne ide, zašto se ne ostvaruje potencijal. Ja se pitam gdje su projekti, gdje su djela, gdje su akcije koje možemo provesti mi kao pojedinci, kao društvo, kao političari, kao zajmodavci kako bi se sav taj potencijal ostvario, smatra.

Mentalitet “lako ćemo, tko to more platiti, tko će raditi ljeti”…

– Ponovila da bih moramo vidjeti kako ovo nije samo zemlja lijepe prirode i mora. Naravno da je lijepa, ljepša je od mnogih drugih zemalja. Možete birati ljepote. To nitko ne poriče. Kad je riječ o tvrtkama, zaboravljamo da ova zemlja ima tvrtke poput Infobipa i Rimca, a oni nisu naši klijenti! Nažalost, oni nisu naši klijenti. Ili još nisu naši klijenti. No mogu reći što vidim kad promatram takve tvrtke. Infobip je osnovan kao inicijativa prijatelja koji nisu nužno smatrali da je to komercijalno održiv pothvat. Bit je bila u digitalizaciji zajednice. A pogledajte Infobip sada. Zemlja bi se trebala ponositi takvim tvrtkama. Postoje i manje tvrtke, manja udruženja  koja dokazuju, unatoč prelijepoj prirodi i moru te unatoč tome da je katkad lakše odmoriti se nego se usredotočiti na ostvarivanje važnih ciljeva, da možemo vjerovati u hrvatske tvrtke i narod. Imate ono što treba. Kad govorimo o riskiranju i hrabrosti, ovo nije nužno odgovor na vaše pitanje, ali želim to reći. Zadivili ste me prošlog 29. prosinca i u tjednima koji su slijedili. Zadivio me odgovor Hrvata na potres u Sisku i okolici. Ne znam mnogo zemalja u kojima bi ljudi tako postupili. Za to je potrebna hrabrost, riskiranje. Kad su evakuirali ljude iz bolnice i iz domova, ljudi su riskirali, Hrvati su riskirali. Bili su ujedinjeni. Ljudi su zaboravili na blagdane, na Staru godinu. Došli su i pokazali jedinstvo. Društvo je čudesno reagiralo. Onda cijela ta rasprava o tome da Hrvati ne vole riskirati, da su prekonzervativni… Kad je potrebno, iskažete se, uvjerena je Zinchuk.

Da bi bilo bolje koje reforme Hrvatska mora učiniti?

– Mislim da je to pitanje slično pitanju o potencijalu.  O tome se naširoko raspravlja. Da počnem, ne znam bih li završila u ovome intervjuu. Komentirat ću dvije točke. Postoji globalni inovacijskih indeks i izvještaj o lakoći poslovanja Doing Business koji se sastavlja svake godine. On nam pokazuje kako Hrvatska stoji. Prema Doing Businessu, Hrvatska je na 51. mjestu. Prema globalnom inovacijskom indeksu, Hrvatska je na 41. mjestu. Ako pogledate pojedinosti, koje su lako dostupne, vidjet ćete da je potrebno još podosta reforma kako bi se privatni sektor mogao razvijati mnogo bolje i brže, smatra Zinchuk.

– Gruzija je na 7. mjestu prema Doing Businessu. Zašto? Zato što su odlučili da je to jedini način. Zemlja je mala u usporedbi s većim zemljama svijeta.  Ima nešto manje od četiri milijuna stanovnika. Prema veličini se može usporediti s Hrvatskom. Ali nema pogodnost blizine EU-a, za razliku od Hrvatske. Mogli su birati dva puta. Nastaviti po starom, a tako je bilo teško privlačiti ulagače. Ili ući u sveobuhvatne reforme. To su i učinili. I zato su stalno pri vrhu indeksa, dodala je.

Je li prepreka reformama konzervativnost hrvatskog društva?

Kad smo kod konzervatizma, rekla bih da je to prije tradicionalnost. Mislim da tradicionalnost ima mnogo pozitivnih strana. Uspjeli ste spasiti ljepotu zemlje jer ste živjeli tradicionalno. To je nešto što je i dalje  jedinstvenost Hrvatske. Ako se pitamo može li tradicionalno društvo biti inovativno, navela bih primjer Engleske. U toj sam zemlji živjela 20 godina. Ako postoji tradicionalno društvo, to je sigurno englesko društvo. Jedan od najboljih primjera je taj da voze lijevom stranom. U mnogim zemljama, u cijeloj Europi voze desnom stranom. Englezi su zadržali tradicionalnu vožnju. Usput, ta tradicija vuče korijene iz staroga Rima. Nisu je izmislili Englezi. U isto vrijeme, Engleska je u mnogočemu konzervativna. 1970-ih u mnogim tvrtkama i mnogim obiteljima upotrebljavao se izraz koji je poznat i mnogima ovdje: Ne govori dok te nitko ništa ne pita. Hijerarhija se znala. Morao si znati svoje mjesto u društvu, mjesto u obitelji. Nije se očekivalo da se čuje tvoj glas. No zemlja se promijenila. Sad kad pomislite na Englesku, a vratit ću se na globalni inovacijski indeks, Engleska je u prvih pet. Je li moguće biti konzervativan, tradicionalan i inovativan? Da. Gdje ima volje, ima i načina.  Dobro znate kako se živi u Francuskoj, u ruralnoj Francuskoj, ruralnoj Italiji, ruralnoj Španjolskoj. To opisuju kao život koji smo nekoć poznavali. To je povratak korijenima, povratak na ono gdje bi društvo trebalo biti. Poznajete susjede, razgovarate, znate odakle vam dolazi hrana. O Hrvatskoj nitko ne govori. Nitko ne zna za Hrvatsku na taj način. Zato mi je to bilo iznenađenje. Ugodno sam iznenađena i sviđa mi se što ovdje još znate odakle vam dolazi hrana. Još poznajete i cijenite tradicije. Mnogo sam putovala, i to ne samo po obali. Često idem u Slavoniju, volim Zagorje, volim Međimurje, Varaždin. Za mene Hrvatska ima mnogo lica. Da, možda sve te regije imaju različite tradicije, ali ljudi se trude očuvati ih i mislim da to i trebaju učiniti. Kad je riječ o kulturnom naslijeđu, načinu života unutar zajednice, to je veoma vrijedno. Kad je riječ o poslu, proaktivnost je dobrodošla, rekla je Zinchuk. 

Odnos EBRD-a prema javnom i privatnom

– Naša se banka usredotočava na privatni sektor. Kad pogledamo rad EBRD-a u Hrvatskoj ovih 25 godina, osigurali smo četiri milijarde eura, a više od 70% išlo je privatnom sektoru. Za nas je privatni sektor osnova gospodarstva. S javnim sektorom surađujemo jer morate imati osnovnu infrastrukturu i sofisticiraniju infrastrukturu kako bi se privatni sektor mogao razvijati. U prošlosti smo mnogo ulagali u infrastrukturu, u velike luke u Hrvatskoj, autoceste. Lani smo financirali Koridor 5c. No u isto se vrijeme fokusiramo na razvoj privatnog sektora. Sama vlada dugoročno ne može stvarati radna mjesta. To je zadatak privatnog sektora. Nije to samo zaključak EBRD-a, ali mala i srednja poduzeća osnova su svakog gospodarstva. Mislim da u Hrvatskoj tri četvrtine radnih mjesta stvaraju mali i srednji poduzetnici. Što se tiče gospodarske proizvodnje, ona se kreće oko 50%. Iz te se perspektive nameće pitanje: Trebaju li institucije poput naše surađivati s vladom i javnim sektorom ili i s privatnim sektorom? Odgovor je s privatnim sektorom. Predani smo tomu da osiguravamo i financiranje i nužno savjetovanje, naglasila je.

Kako doći do savjeta i aranžmana s EBRD-om

– Kad govorimo o savjetovanju malih i srednjih poduzetnika, imamo tim u našem uredu u Zagrebu. Godinama rade s malim i srednjim poduzetnicima. Vrlo ćemo rado razmotriti prijave za savjetovanje. Nema gotovih rješenja, radimo s poduzetnicama, s manjim tvrtkama koje traže međunarodno savjetovanje i mjesna stručna znanja.  Iz tog kuta jako dobro pokrivamo tu potražnju. No nudimo pomoć i udrugama. Htjela bih da se tu više angažiramo. Angažman nije veći jer je do sada bilo teško pronaći udruge koje žele unositi promjene, koje se žele zalagati i u vladi i u privatnom sektoru kako bi u svojim sektorima uvele promjene. Ovdje smo se udružili s udrugom Obnovljivi izvori energije Hrvatske. Surađujemo od kraja prošle godine. Očekujemo velike rezultate tijekom ove godine, rekla je Zinchuk.

Financiranje u Hrvatskoj i komparacija s drugim zemljama

– Ne možemo uspoređivati zemlje jer dostupnost proizvoda na tržištima varira. Lani smo u Hrvatskoj osigurali 150 milijuna eura. Možemo li više? Svakako. U sljedećih nekoliko godina možemo osigurati milijardu. Postoje zemlje u kojima postižemo mnogo više. Ali ondje rabimo druge instrumente. Recimo, pokrivene obveznice koje su specifičan proizvod za banke, a taj proizvod nije dostupan u Hrvatskoj. Surađujemo s vlastima i govorimo o reformama. Pomažemo u pripremanju zakona, surađujemo s ministarstvima, ovdje se radilo o HNB-u, kako bismo razvili te proizvode koje rabimo za pozajmljivanje, objasnila je. 

– Dat ću vam primjer u kontekstu EBRD-ove petogodišnje strategije. Htjeli bismo se usredotočiti na tri cilja: ekologija, inkluzija i digitalizacija gospodarstva. Znači, ekologija. U Hrvatskoj se o tome mnogo govori. No što se poduzima? Vidimo dva područja u kojima možemo nešto promijeniti. Prvo, podupirat ćemo privatni sektor, a vjerojatno i javni sektor, no fokusiramo se na privatni sektor, na području obnovljive energije u roku od najmanje godine ili dvije. Očekujemo ulaganja od otprilike dvije milijarde eura. Mi imamo znanje, takve smo projekte financirali u svim zemljama u kojima smo prisutni. Neki su bili veći od projekata u Hrvatskoj. No imamo i priliku ulagati u ono što zovemo Zelenim gradovima. Recimo, grad Split prvi je hrvatski grad koji se pridružio našem projektu Zelenih gradova. Možemo učiniti mnogo toga da zazelenimo gospodarstvo. Digitalizacija je vrlo ambiciozan cilj. U ovome trenutku nisam 100% sigurna kako ćemo financirati tvrtke s fokusom na digitalizaciju jer to mora biti projekt od 10 ili više milijuna eura. To moraju biti prilično velike tvrtke, a u Hrvatskoj ih nema  onoliko koliko bismo željeli. I na kraju inkluzija mladih u radnu snagu, inkluzija žena, inkluzija kako bismo se osigurali da tvrtke posluju održivo u smislu odnosa s građanima. Moramo sagledati različite slojeve društva i dati im pristup tržištu rada, kao što zaslužuju, dodala je. 

O situaciji s Covidom i gospodarstvom

– Zaista najiskrenije vjerujem da je šteta propustiti dobru krizu. Svaka kriza nudi mogućnosti da promijenimo način razmišljanja, da se repozicioniramo i da potražimo područja na koja se nismo usredotočili jer vidimo da se svijet oko nas mijenja, i to jako brzo. Možda će nešto ostati isto, ali nešto neće. Ovo je prilika za razne zemlje, kao i za privatni sektor, za ljude poput nas, prilika da se promijenimo, da budemo drukčiji, bolji, novi. COVID je izazov koji nitko od nas nije mogao predvidjeti, ali bit će zanimljivo vidjeti koje zemlje, koja društva, koje tvrtke će iskoristiti ovu krizu kako bi bile još jače i bolje, rekla je Zinchuk.

Je li birokracija u Hrvatskoj uzela danak u poslovanju 

– Indeks Doing Business je jasan. Ako ste prema njemu 51. na svijetu, znači da vas čeka mnogo posla  kako bi se inicijative privatnog sektora mogle razvijati brže. No bez obzira na to, vidim mnogo primjera da tvrtke i pojedinci uspiju unatoč svim zaprekama. Postavljam si pitanje koja je naša odgovornost, što mi kao pojedinci, kao tvrtke, kao građani možemo dati našoj okolini i kako možemo pojednostavniti postupke, kako možemo  pojednostavniti svijet oko nas da bude manje složen. Birokracija postoji posvuda. Pitanje je hoće li biti glavna moć u društvu. Tu ne govorim o Hrvatskoj jer birokracija postoji posvuda. U Engleskoj, u Francuskoj. Nemojte da vam počnem pričati. Birokracija postoji i u Maroku. No to ne znači da se te zemlje ne razvijaju  i da možemo govoriti kako nas birokracija koči. Moramo raditi i ne smijemo odustati, smatra. 

U koje se sektore najviše ulaže u Hrvatskoj

Za nas najviše potencijala ima, iako u njega još nije toliko uloženo, sektor obnovljive energije. Energija vjetra, solarna energija, geotermalna energija, čak i recikliranje. Pogledate proizvod koji je otpad, a onda taj otpad pretvorite u energiju, toplinsku energiju. Zapravo, važno je recikliranje i reuporaba. To su projekti u kojima vidim najveći potencijal. No najviše ćemo ulagati u energiju vjetra i solarnu energiju, u usporedbi s drugim sektorima. 

O odnosu s hrvatskom Vladom

Odnos je u redu. Hrvatska je dioničar EBRD-a. Zdravko Marić naš je nadležni. Za nas je to zanimljivo. Zanimljiva smo organizacija. S jedne strane poslujemo kao banka privatnog sektora jer na projekte gledamo s komercijalnog stajališta. Ako projektor nema komercijalnog smisla, nećemo ulagati. No s druge strane, institucija smo javnog sektora, a dioničari su zemlje u kojima poslujemo. U upravnom odboru imamo predstavnike raznih zemalja. Iz tog kuta suradnja ne može biti bliža, objasnila je Zinchuk.

Suradnja s lokalnim razinama

– Rekla bih da su to klijenti iz javnog sektora koji imaju najveći potencijal. S njima smo u prošlosti najviše surađivali. Ako pogledamo postojeću suradnju, još ne surađujemo s gradom Varaždinom. Surađujemo s raznim gradovima: Splitom, Šibenikom, Pulom. Financirali smo brojne projekte za pročišćavanje otpadnih voda. Financirali smo najveće dijelove postrojenja za pročišćavanje voda u Hrvatskoj, počevši od Karlovca i Siska, što je zanimljivo. No ulagali smo i u gradski prijevoz. Financirali smo autobuse kojima se građani Pule i Siska svakodnevno koriste. Sad imamo novu temu koju razvijamo s lokalnim vlastima. U tome sudjeluju tri grada, a tema je urbana revitalizacija. Ta su tri grada Split, Šibenik i Pula. To su uzbudljive inicijative jer gradovima pomažemo da zemljišta, koja nisu rabili godinama ili čak desetljećima, pretvore u produktivnu imovinu. U Splitu govorimo o području blizu luke. U Šibeniku je to prostor nekadašnje Batižele. Blizu je središta grada, no potpuno je zapušten. U Puli još tražimo lokaciju. Pripremili smo i prijedlog za urbanu revitalizaciju Zagreba. Nadamo se da će ga razmotriti. To je veliki potencijal za nove projekte koje bi mogao provoditi privatni sektor. No tako bismo stvorili i novo lice Zagreba, da se tako izrazim. No prijedlog još nije ugledao svjetlo dana, objasnila je Zinchuk.

Osobni izazovi rada u Hrvatskoj

– Moji osobni izazovi? Mislim da nemam izazove.

Što osobno možete ponuditi Hrvatskoj?

– To je već drugo pitanje. Ovo je istina, ne govorim to samo pred kamerama. Ali volim raditi u EBRD-u zbog mogućnosti da ulažem u promjene. To su prilike koje možemo dati društvima kako bismo omogućili promjene. Znam da sam ovdje na određeno.  Ostale su mi još dvije i pol godine. Usredotočavam se na dva područja: urbanu revitalizaciju koju sam spomenula, a nastavit ću i rad s udrugom za obnovljive izvore te s privatnim sektorom kako bi se sektor obnovljive energije razvijao mnogo brže. Posvetit ću se tim područjima. Mislim da se to zaista isplati. Usto sam shvatila još nešto. Kako bismo postigli promjene, svatko od nas mora učiniti nešto. Zbog toga sam mentorica brojnim tvrtkama u Hrvatskoj. Govorili ste o poslovanju u tradicionalnom društvu. Ja sam mentorica zadružne pivovare na čijem su čelu dvije žene iz Zadra i koja proizvodi piva Plavuša i Neposlušna. Zar je takvo društvo konzervativno? One su dvije uspješne mlade žene. Time se bavim u slobodno vrijeme, da se tako izrazim. Počela sam držati predavanja na sveučilištima jer je važno da me čuju mladi koji mogu provesti sve te inovativne ideje. Mladi moraju učiti na pozitivnim primjerima. To je to što mogu učiniti. Profesionalno, pridonijet ću promjenama u Hrvatskoj. No mogu ostaviti i ljude koji će reći da je netko uložio u promjene u njihovu životu, rekla je Zinchuk.

Romano Bolković – 1 na 1: Victoria Zinchuk

Victoria Zinchuk direktorica je Europske banke za obnovu i razvoj za Hrvatsku.Rođena je u Ukrajini, gdje se i školovala. Magistrirala je bankarstvo i financi…

Izvor:hrt.hr