Zadnjih nekoliko dana pratitelji političkih događanja u BiH su se zabavljali kako je politička analitičarka Ivana Marić, inače zagovornica bošnjačkog koncepta uređenja BiH, se uplela u mrežu vlastitih nekonzistentnih izjava i političkih razmišljanja. Bošnjačka javnost je dočekala na nož jednu njezinu dosta istinitu tvrdnju, da je ime Bošnjaci izmišljeno 1993. godine, “kako ne bi bili samo muslimani”.
Ovom izjavom je čak počela dobivati simpatije Hrvata i Srba, jer u polovici BiH gdje manje vlada netolerantnost, svi su svjesni da je izjava u najvećoj mjeri istinita i odgovara stanju druge polovice 20. stoljeća osim par detalja. Naime naziv nije u potpunosti izmišljen, ali da se tadašnji bh Muslimani u ogromnoj većini nisu identificirali u 20. stoljeću s ovim imenom je istina.
Pokušaji bošnjačkog nacionalnog preporoda pod imenom Bošnjaci krajem 19. i skoro cijelo 20. stoljeće su ostali pojedinačni i kratkog daha. Nikad BH Muslimani ga nisu masovno prihvatili, čak ni onda kada je za vrijeme Kallaya ovo ime i pokret Austrougarska poticala.
Naime, još mnogi stanovnici BiH su živi svjedoci zbivanja u BiH godinama prije rata, kao i događanja za vrijeme rata. Svi stanovnici bivše Jugoslavije znaju da plebiscitarna većina bh. Muslimani nisu bošnjaštvo tretirali kao nešto svoje s čim se identificiraju. U neformalnim razgovorima s većinom tadašnjih bh. Muslimana nije nikad spominjano bošnjaštvo pogotovo u razdoblju od 1990. do 1992. i velike slobode govora i liberalizma u BiH. Na popisu 1991. godine je bila mogućnost se izjasniti kao Bošnjak, ali tu mogućnost 99,9% BH Muslimana nije iskoristilo – jer se nisu osjećali tako, piše Dnevnik.ba.
Veliki mit, koji je ušao u mainstream sarajevske nacionalističke agende je i da se bošnjaštvo nije etabliralo zbog zabrana u 20. stoljeću. Zbilja je čudno, ako je bilo zabrana, da onda u dijaspori do lipnja 1988. ništa s pridjevom bošnjačko nije osnovano, jer svaka zabrana dislocira projekciju imena i simbolike u na nekim drugim liberalnijim mjestima i državama.
Naime, Hrvatima je tzv. šahovnica bila dosta protjerana iz upotrebe za vrijeme druge Jugoslavije, ali cijela dijaspora od Australije preko Zapadne Europe, Kanade i SAD-a su koristile šahovnicu u svojim udrugama i djelovanjima. Treba se ograditi ovdje da su neki nažalost koristili istu i za udruge koje koketiraju s fašizmom, što je za svaku osudu.
Kod tadašnjih bh. Muslimana to nije bio slučaj, što da je prilog tezi da ogromna većina bh Muslimana prije rujna 1993. i glasovanje u Holiday Inu se nije identificirala s imenom.
Kao prilog ovoj tezi je činjenica, da je SDA na općim izborima u BiH 1990. godine dobila plebiscitarnu većinu glasova na izborima, a u svom političkom programu nije imala bošnjaštvo, a stranka koja je u izbornom programu proklamirala bošnjaštvo je dobila 1,2% glasova. Dapače, Alija Izetbegović je prije rata bio jaki oponent imenu Bošnjak.
Kratki izlet u istinu Ivane Marić je izazvao salve negodovanja kod bošnjačke nacionalističke javnosti.
U svojoj isprici od 12.3.2021. ova politička analitičarka skromnog znanja – na tragu opskurnosti – izriče laž da se opravda sarajevskoj nacionalističkoj javnosti. Kada je vidjela da joj je eventualna sinekura kao dogradonačelnice ugrožena, a s ciljem da se dodvori lokalnoj javnosti koja je već odavno oštro skrenula u bošnjački romantičarski/mitomanski nacionalizam daje izjavu po sljedećem citatu.
“I problem je što nisam objasnila, da sam rekla da mi kroz historiju imamo BiH, da smo počeli s katolici, pravoslavci, muslimani, pa su nakon Drugog svjetskog rata zbog politika Hrvatske i Srbije odlučili da to budu katolici Hrvati, pravoslavci Srbi, a muslimani su ‘93. počeli da se izjašnjavaju kao Bošnjaci.”
Ovime Ivana Marić sugerira da su bh. Hrvati i bh. Srbi tek 1945. godine “odlučili” da budu Hrvati i Srbi, što je strašno netočno i zlonamjerno. Naime, jasno je iz povijesti po osnivanju društava, udruga, stranaka, političkim afinitetima u prvoj polovici 20. stoljeća kao i običnom osjećaju među narodom da su Hrvati i Srbi u BiH svoje nacionalne preporode počeli pred dolazak Austrougarske (Srbi čak i nešto prije) i da su do kraja I svjetskog rata već bili u potpunosti završeni.
Strašno neznanje, neobrazovanost i nedostatak opće informiranosti se provlačilo svih ovih godina kroz cijeli opus Ivane Marić. Jednostavno takve osobe kasnije same upadaju u zamke neznanja i nedoraslosti pozicijama.
/HMS/