Ona je draga i simpatična, pomalo sramežljiva, vrlo pristojna i na trenutke tiha.
No, u trenutku kad zapjeva, pusti toliko moćan zvuk da se šokirate i pitate odakle uopće dolazi takav glas iz tako malog, gotovo anđeoskog bića.
Njezino ime je Anđela Tadić, ima 17 godina, živi u Pristegu, malom selu u zaleđu Vranskog jezera, srednju školu pohađa u Benkovcu i želi biti pjevačica.
O.K., krivo, ona već jest pjevačica, i to u usponu, odnedavno je i kantautorica, a samo dvije njezine pjesme “Da si barem moje sutra” i “Lažni osmijeh”, za koje je snimila spotove u Zagrebu, na YouTubeu zajedno imaju više od 500 tisuća pregleda!
Njezin glas je mješavina Tine Vukov i Ivane Kindl, stilom podsjeća na Doris Dragović, no ipak ima ono nešto posebno što je čini – Anđelom.
Prvi nastup – pa Adele
Odlučili smo otići u Pristeg te upoznati talentiranu Anđelu i doznati odakle je sve krenulo…
– U četvrtom razredu osnovne škole počela sam pjevati, onako, za sebe, ništa ozbiljno. I onda sam se odvažila nastupiti na školskom koncertu, gdje sam, ni manje ni više, odabrala pjesmu od Adele.
Uopće ne znam kako mi je ona pala na pamet, posebno jer ni jedna njezina pjesma nije baš lagana za pjevanje, no od tada ona mi je uzor i zbog nje sam krenula na satove pjevanja kako bih što više svladala tehniku – govori nam strastveno Anđela, gotovo u jednom dahu, dodajući kako je uz profesora, poznatog opernog pjevača Voljena Grpca, tek pretprošle godine naučila kako pravilno pjevati.
– Prije bih se nakon jedne pjesme umorila, ne bih mogla ni disati, a kamoli otpjevati drugu! No, nakon nekoliko sati provedenih s profesorom Grpcom napredovala sam i sad stvarno mogu reći da mi ide. Naravno, mlada sam i preda mnom su još godine učenja i razvijanja, no vjerujem da sam na pravom putu – svjesna je djevojka kojoj je obitelj, osobito otac Kristijan, najveća podrška.
‘Otac me vozi gdje god treba…’
– On me, drag kakav je, vozi kamo god treba, u školu, na satove pjevanja, odnedavno klavira i gitare, a da ne govorim da je sa mnom bio i na mojoj prvoj audiciji, na “Zvjezdicama”. Odmah kad je vidio situaciju, rekao mi je: “Anđo moja, nismo mi za ovo, ajmo mi nazad doma.”
Nikako mu se nije svidjela ta uštogljena atmosfera, al’ ja sam odlučila probati. Nažalost, nisam prošla i to me dosta obeshrabrilo, ali s druge strane i dosta naučilo. Padova će biti, razočaranja i nepravde osobito, no dalje se mora ako želiš do ostvarenja svog sna – kazuje nam Anđela, čiji put prema zvijezdama od samih početaka nije nimalo lak.
Kako bi uopće snimila svoju prvu studijsku pjesmu, trebao joj je novac koji ni ona, ni njezina obitelj, koja se u Pristegu bavi poljoprivredom, nisu imali. Odlučila je raditi s roditeljima i braćom u polju kako bi sebi mogla financirati snimanje pjesme.
– Zanimljiva je priča kako sam uopće dobila priliku da snimim tu svoju prvu pjesmu. Naime, na društvenim mrežama, jedan od najpoznatijih i plodnijih hrvatskih skladatelja Marko Tomasović,koji je skladao za Olivera, Zdenku Kovačiček, Maju Šuput, Ivanu Kindl, Mladena Grdovića, Danijelu Martinović, Terezu Kesoviju, Emiliju Kokić, Tomislava Bralića i mnoge druge, predložio je svojim pratiteljima da snime cover neke njegove pjesme, što sam ja i napravila.
Njemu se to odmah svidjelo. Komentirao je kako sam talentirana i kako bi volio uskoro surađivati sa mnom. Bila sam presretna!
‘Voice’, to je moj san
Nakon nekoliko mjeseci, javila mi se izvršna producentica Ana Borić i potvrdila kako možemo snimati pjesmu. I to ni više ni manje nego moju, autorsku pjesmu!
Mojoj sreći nije bilo kraja, ali realnost me brzo poklopila: trebalo je dosta rada u polju kako bih skupila novac za plaćanje svega toga. Dobro je što su mene dopale tikvice, s njima nije toliko teško i nema puno kopanja – šali se ova skromna djevojka koja ima samo jednu želju: pjevati.
– Mnogi mi već govore da snimim album, ali polako, mislim da imam dovoljno vremena za to. Nek prvo vidim kako će pojedine pjesme proći kod publike, pa ćemo lako planirati dalje.
Uostalom, trebam se još iskazati, samo mi treba neka dobra prilika. Još mi fali godina dana da se prijavim na “Voice”, jer ne primaju maloljetnike. Nadam se da će to biti moja odskočna daska – govori Anđela, čija je želja i odlazak na studij u Zagreb.
– Osim što bih voljela upisati fakultet tamo, mislim da je to grad prilika, gdje bih mogla pokazati svoj talent. Pitanje je hoću li uspjeti, nadam se. Vidjet ćemo sve kad dođe vrijeme za to…. –priznaje nam Anđela.
Mi, pak, vjerujemo kako su pred ovom mladom damom svijetli dani puni uspjeha, pjesama koje se pamte i glasa koji se sluša u posebnim trenucima…
Lakše radim u prirodi
Anđela je i sama tek nedavno otkrila da zna i pisati pjesme, ali i skladati. Njezina pjesma “Lažni osmijeh” ima već 161.872 pregleda, a objavljena je na YouTubeu prije samo mjesec dana.
Pjesma je, za jednu 17-godišnju djevojku, vrlo ozbiljne tematike te nas je zanimalo koliko joj je trebalo da je napiše i odakle joj uopće inspiracija.
– Inspiraciju sam dobila iz svog života, ali i života drugih ljudi. Budući da sam osoba koja ima puno empatije za druge i često se stavljam u položaj drugih, pisanje ove pjesme mi nije bilo teško.
Unatrag nekoliko godina bilo mi je izrazito teško pokazati da sam povrijeđena, da se ne osjećam dobro, a zadržavanje emocija u sebi nije najbolji izlaz.
Tako ja svoje emocije pretočim u riječi na papiru. Nema mi ljepšeg osjećaja kada se ljudi pronađu u mojoj pjesmi… – pojašnjava Anđela.
– Ovaj tekst je napisan u studenome prošle godine, a napisala sam ga u 20-ak minuta, na mom balkonu.
Zato volim moj Pristeg jer si tu uvijek okružen prirodom, koja kao da osjeća u kakvom si raspoloženju… – zaključuje Anđela.
Piše Matea Gugić Magaš/slobodnadalmacija.hr