Moje selo Veljaci pored Ljubuškog grada,
prepuno je procvalih livada.
Veljačka je boja žuta, uz nju radosna nam je svaka minuta!
Ptice cvrkutaju, priroda se budi, na njivama je sve više radišnih ljudi.
U Hercegovini je naša Veljačka najstarija župa, to je Crkva Gospe od Zdravlja koju narod iz sveg’ srca pozdravlja!
Puno ljudi za Njen zagovor moli,
zato na Njen blagdan sve nas manje boli.
Zaštitnik je Ilija sveti koji grome odgoni,
i đavlu silu svu slomi.
Na Ilindan se u procesiju ide,
cili puk tada se na zagovor našem sv. Iliji moli,
a na kraju zapjeva se ganga i bećarac,
koju naš narod iskreno voli.
Imamo puno prirodnih ljepota,
koje gledat je divota.
Te prirodne ljepote Božijeg su dara,
pravo čudo, pa Ti dragi Bože na tom hvala!
Vodopad Koćuša, to je naša najljepša prirodna ljepota gdje ljudi dolaze vidjeti šta je to zapravo divota.
Tu u blizini je i mlinica stara,
posebnoga dara.
A ljekovit izvor je Goruša,
koji nas hladi kad je ljetna suša.
Bajer, tu se liti dica kupat znaju,
i uživat k’o da su u raju.
Lubenica se u Bajeru ‘ladi,
a karata igraju naši mladi.
Tu je i naše Veljačko polje,
u kojem rade ljudi dobre volje.
Ljudi tu zemlju oru,
a i ustaju u ranu zoru.
Oni punom parom rade,
kako bi na’ranili svoje mlade.
Od raznog povrća: krompira, kapule i luka, pa sve do voćnog dijela: lubenice, bostana i jabuka.
Kadulje, duvana, smilja i ostalog bilja puno je naše polje, zbog toga se ljudi gladi ne boje.
A naše Veljačko sunce nas grije,
k’o nikada prije.
Naši ljudi Korone se ne boje,
pa pogledaj bolan vitamina puno Veljačko polje.
Stare kuće ostavljaju bez daha,
sjećanja na živote naših predaka.
Takve kuće u kojima više nitko ne živi,
bar se prisjetit gdje su naši stari bili.
E dragi ljudi, to su Vam moji Veljaci,
oni su moja dika, ponosim se njima za ciloga vika!
MAJA ANDREA GRBAVAC, VELJAČANKA
08.04.2021.