Priča oko navodnog non-papera premijera Slovenije Janeza Janše, kome se pripisuje da se u tom dokumentu zalaže za „dovršetak raspada Jugoslavije“ poprima razmjere afere. Sam Janša je slanje tog dokumenta predsjedniku Vijeća EU Charlesu Michelu demantirao, dok je iz Michelovog ureda njegov primitak najprije potvrđen, a zatim demantiran.
U svakom slučaju, Komšić i Džaferović su neprovjerene informacije o slanju tog dokumenta iskoristili kao povod za iznošenje detalja s ranijeg sastanka s predsjednikom Slovenije Borutom Pahorom, u kome je on priopćio da „postoje neki krugovi u Europskoj uniji koji smatraju da je, kako to oni kažu, potrebno završiti proces raspada Jugoslavije i tek onda primiti zapadni Balkan u Europsku uniju“, te upitao „može li se BiH mirno razići“?
Ured predsjednika Pahora je povodom izjava Komšića i Džaferovića potvrdio njihove navode, te ponovio svoju i potporu Slovenije integritetu i suverenitetu BiH, kao i što bržem prijemu svih zemalja regije u EU. Postavlja se, međutim, pitanje zašto su dva člana Predsjedništva BiH odlučila upravo u ovom trenutku ponovno aktualizirati sadržaj razgovora starijeg od mjesec dana? Sam je Pahor, opet, ostao dužan javnosti predočiti o kojim se konkretno „krugovima u EU“ radi.
Analitičar Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara Milan Sitarski u razgovoru za Dnevnik.ba izjavio je kako je moguće kako motiv Komšića i Džaferovića leži u nedavno plasiranom non-paperu hrvatskog ministra vanjskih i europskih poslova Gorana Grlić Radmana, a koji su podržale njegove kolege iz još pet članica EU-a. Taj se dokument odnosi na potrebu ubrzanja pristupnog procesa BiH, poštivanja njezina Ustava i jednakopravnosti svih konstitutivnih naroda i građana.
„Ubrzo poslije toga je svoj non-paper plasirao i sam Komšić, koji je u tom dokumentu oštro kritizirao ne samo politička vodstva bh. Srba i Hrvata i susjednih zemalja, već i dužnosnike EU koje sumnjiči za pristran i neblagonaklon stav prema BiH. Kritički ton je usmjeren i prema dužnosnicima SAD, što je vjerojatno odraz razočarenja postupcima Bidenove administracije, od koje su unitarističke snage očekivale bezrezervnu potporu njihovim naporima za centralizacijom BiH. Na taj su dokument, međutim, žurno, jednoglasno i negativno odgovorile zemlje Kvinte – SAD, Ujedinjeno kraljevstvo, Francuska, Njemačka i Italija. Uspješan put Grlić Radmanovog i neuspješan Komšićevog non-papera jedine su, među činjenicama koje su dostupne javnosti, koje bi mogle logično identificirati motiv Komšićevog i Džaferovićevog otvaranja tema iz ne tako skorog razgovora s Pahorom“, smatra Sitarski.
U svakom slučaju, veli, riječ je o reakciji unitarista na naznake da Zapad sve realističnije pristupa Bosni i Hercegovini.
„Svi se ovi isprepletani događaji vezani za postojeće i pretpostavljene, uspješne i neuspješne dokumente plasirane u javnost, mogu tumačiti kao odraz panike unitarističkih političkih snaga, uslijed značajnog povećanja stupnja realizma u pristupu EU i SAD problemima BiH. Unitaristi očigledno, ostavši bez predugo realno postojeće bezrezervne podrške zapadnih sila za svoju borbu protiv federalizma, konsocijacije i konstitutivnosti naroda u BiH, pokušavaju identificirati ‘zločeste Europljane’ i mobilizirati njihove političke protivnike u podršci centralističko-unitarističkoj politici“, rekao je analitičar IDPI-a.
Izjave Kvinte, veleposlanika Sattlera i Nelsona, te i samog državnog tajnika SAD Blinkena, čiji je najvažniji zajednički nazivnik upućivanje na Ustav BiH i njime predviđene procedure vlastite izmjene, te na konsenzus domaćih političkih aktera u tom smislu, izjavio je, svjedoče da je razočarenje unitarista snažno utemeljeno u današnjoj realnosti.
„Vrlo je moguće kako će se baš zato u bliskoj budućnosti umjesto iskrenih i učinkovitih dogovora o izmjenama Izbornog zakona, a možda i Ustava BiH, unitaristi baviti plasiranjem svojih i reagiranjem na tuđe dokumente iz žanra non-paper, možda čak i izmišljanjem tuđih“, zaključio je Sitarski.
/HMS/