Na dan HVO-a 8. travnja ove godine umro je Miljenko – Mića Lasić, general HVO-a. Tko je bio general Lasić, kakav je bio čovjek, a kakav kao vojnik i vojni zapovjednik, Hrvatski Medijski Servis upitao je Vladimira Šoljića, predsjednika Glavnog vijeća Hrvatske zajednice Herceg Bosne, bivšeg ministra obrane HR HB i bivšeg predsjednika FBiH.

-Što reći osim: „Kapa dolje, poklon do zemlje“ za sve što je uradio za obranu i slobodu hrvatskog naroda u Domovinskom ratu. Teret rata pao je na mnoge, ali je ipak najteže bilo s puškom u ruci biti na prvoj crti bojišnice. General Mića Lasić je već u prvim danima domovinskog rata kao dragovoljac s puškom u ruci kao običan vojnik došao na prve crte bojišnice u Republici Hrvatskoj. Cijelo ratno razdoblje je proveo na bojišnicama RH i BiH. Završetak rata dočekao je na jajačko-mrkonjičkoj bojišnici kao zapovjednik najviše razine. Uz sve to bio je jednostavan, skroman i samozatajan, kaže Šoljić.

Napominje kako se ne smatra kompetentnim ocjenjivati njegovu ulogu na bojišnicama i vojnim operacijama u kojima je uspješno djelovao nego ću, kaže, iznijeti neka sjećanja na njega kao osobu s kojom je bilo ugodno razgovarati i još ugodnije surađivati.

-Takvih je prigoda bilo na druženjima i brifinzima na kojima je bio škrt na riječima ali učinkovit kod izvršavanja dobivenih zadaća. Posebno je bio velik u nesreći koja ga je zadesila prigodom oslobađanja Kupresa. Gotovo u isto vrijeme general Tihomir Blaškić kao glavni zapovjednik operacije oslobađanja Kupresa me obavijestio da postrojbe HVO-a ulaze u Kupres i da je teže ranjen jedan od zapovjednika operacije, Miljenko – Mića Lasić. Rat je sam po sebi veliko zlo, ali ako je pravedan onda ga prate tugovanja za poginulima i ranjenima i veselje na pobjedama. Zdravstvo HVO-a je bilo izuzetno dobro organizirano pa je ranjenicima među kojima je bio i Mića Lasić brzo ukazivana pomoć. Mića je otišao na liječenje, ali se vrlo brzo vratio i s flasterom preko očne šupljine nastavio svoj časni ratni put sve do konca rata na jajačko-mrkonjičkoj bojišnici, prisjeća se Šoljić.

Kaže kako je veliku žrtvu koja u Domovinskom ratu podnijela i uža obitelj generala Miće Lasića.

-Kad sam postao ministar obrane nazvali su me prijatelji i poznanici među kojima i kolegica iz razreda iz gimnazije na Širokom Brijegu, Ana Lasić, sestra Mićinog oca Stanka. Ona je zatražila razgovor što sam odmah sa zadovoljstvom prihvatio. Kad se pojavila na vratima nije bila nasmijana kakvu sam je upamtio. Bila je ozbiljna i dostojanstvena, odmah je rekla da ništa ne traži nego da samnom kao „školskim“, kako me je oslovljavala, želi podijeliti svoju nesreću i tugu. Iako po dužnosti koje sam do tada obnašao nisam mogao znati kolike su pojedinačne žrtve podnijele neke obitelji, bilo mi je neugodno što ne znam da je moja školska kolegica u roku manjem od dvije godine na ratištu izgubila muža, sina i brata. Dio razloga je i u tome što general Lasić nikad nije pričao ni o svom doprinosu i žrtvi niti o žrtvi koju je podnijela njegova obitelj, kaže Šoljić za HMS.

Nažalost general Mića Lasić nije dočekao vrijeme u kojem bi u punom smislu uživao u plodovima svoga rada u zemlji za čiju je obranu i slobodu dao nemjerljiva doprinos.

-Oni koji Hrvatima u BiH ne samo da ne priznaju doprinos za ono što su za njih i za neovisnost BiH učinili nego su im za učinjeno dobro uzvratili na najgori način. Izravno su činili sve što su mogli da ih ocrne a one koji su im najviše pomagali nastojali su pretvoriti u zločince i dovesti ih u poziciju bjegunaca od nepravde a ne bjegunaca od istine i poštenog procesuiranja. U takvim okolnostima nam je preostalo da generala Miću Lasića dostojanstveno ispratimo na vječni počinak što i činimo čak i u uvjetima ograničene nazočnosti zbog pandemije korona virusa, kaže Šoljić.

Napominje kako u uvjetima smanjene i otežane komunikacije često dolazi do otuđenja, blijede prijateljstva i rađaju se najčešće neutemeljene sumnje u sve i svašta. To je, veli Šoljić, idealna prigoda za djelovanja raznih smutljivaca i manipulatora.

-Posljednji razgovor s generalom Lasićem imao sam upravo na ovu temu. Kod njega u Makarskoj se našlo veće društvo ratnih prijatelja i suboraca kada sam mu predložio da obavimo jedan razgovor s visokim zapovjednicima HVO-a koji se nalaze u Hrvatskoj. On je to sa zadovoljstvom prihvatio a po njegovom stilu i običaju obećao svu logističku podršku. Vjerujem da će do ovog sastanka doći, da će on ispuniti ciljeve koji su bili planirani, ali nažalost general Lasić neće biti na tom sastanku, kaže Šoljić.

Na nama njegovim prijateljima i suborcima, ističe, je da ne prepustimo zaboravu sve dobro koje je Mića učinio u borbi za prava i slobode hrvatskog naroda.

-Generalu Miljenku – Mići Lasiću neka je čast i vječna slava, počivao u miru Božjem, a njegovoj supruzi Maji i cijeloj njegovoj obitelji još jednom iskrena sućut, kaže Šoljić.

/HMS/