Dodik vjeruje da će biti razdruživanja, a očito da Izetbegović vjeruje da će biti rata, naveo je Mladen Ivanić, bivši član Predsjedništva BiH i počasni član PDP-a u Dnevniku D na Federalnoj televiziji.
– U suštini, i jedan i drugi pokušavaju na staroj koncepciji i staroj matrici izgraditi sebi autoritete u vlastitom biračkom tijelu zabavljati narod i zamajavati ga još naredne četiri godine. Istovremeneno, s druge strane ova zemlja niti ima cjepiva, ovisi od milosti Turske, Srbije, umiru joj ljudi svaki dan, a njih dvojica – jedan o razdruživanju, iako zna da nema partnere za takvu priču, nema sugovornika, a drugi o genocidašima ne bi li našao što je moguće teži izraz koji će Srbi doživjeti što je moguće teže, ne bi li sebi dao veći značaj na riječima koje upotrebljava. Nažalost, vrzino kolo u kojem se vrtimo tko zna koliko već godina i tko zna koliko još godina – kazao je Ivanić.
Smatra da se non paperu dao preveliki značaj.
Čović mudro postupio
– Takvih dokumenata, takvih prijedloga, takvih razmišljanja sam se ja u povijesti ovdje naslušao svih ovih 20-ak godina koliko sam prisutan u političkom životu. Takvih ideja je bilo i ranije. Ideja o razdruživanju, konačnoj fragmentaciji, zaokruživanju nacionalnih teritorija. Toga je bilo, ima, a bit će i u budućnosti jer imate čitav niz ljudi koji razmišljaju na takav način. Zato vjerujem da postoji taj non paper, da to uopće nije izmišljena stvar. Drugo je pitanje tko je njegov autor i tko formalno-pravno iza njega stoji. Koliko ja znam, gotovo pa nitko. Pretpostavljam da je tu jedan krug ljudi koji unutar Europske zajednice grade svoj osobni autoritet.
U Europi se pojavila nova grupacija lidera koja baš nije u potpunosti u skladu s nekim poimanjem demokracije od ranije u EU. Moguće je da taj jedan krug ljudi malo testira svoj autoritet, utjecaj na jednom prostoru koji je zahvalan za ovakvu vrstu non papera, a to je zapadni Balkan gdje uvijek znate da će biti neki koji će podržati ono što mislite, kao što će biti i onih koji će osporavati. Koliko ja znam, a mislim da dosta dobro znam, ni jedna ozbiljna europska zemlja ne razmišlja o implikacijama tog non papera, niti i jedna ozbiljna zemlja koja je uključena u donošenje Daytonskog sporazuma o tome razmišlja. Rusija je najizravnije, više nego jasno rekla da za nju jedan takav papir uopće nije zanimljiv. Prema tome, ja ne vidim tko bi od krupnih, globalnih, svjetskih igrača mogao iza ovoga stajati. Ovo je neka zabava unutar europskih institucija, unutar EU na račun nas u BiH i cijelog zapadnog Balkana. Ja inače ne volim, nije dobro kad se veliki igraju na vašoj teritoriji. Kad slonovi imaju igru ili se tuku, strada zemlja na kojoj se tuku, a ne oni – naveo je Ivanić.
Ističe da se na službenim sastancima nikada nije dogodilo da netko spomene razdruživanje u BiH kao ozbiljno rješenje.
– Na neformalnim sastancima naravno da se to spominjalo. Ne mogu reći da je itko od njih predlagao da se mi trebamo razdužiti, nego su postavljali pitanja što bi značilo razduživanje. Dakle, ostavljali su i otvarali mogućnost i nekog takvog rješenja, i to nikad na službenim, uvijek je to bilo na neslužbenim sastancima. Zato političari koji ne mogu biti prisutni na neslužbenim sastancima, imaju veliki nedostatak jer ne mogu dobiti sve te informacije koje inače postoje. Ne želim spominjati imena, ali da je bilo takvih, naravno da jeste, kao što je bilo i pitanja druge vrste, što bi značilo da BiH dobije jednog predsjednika, da ima jednu vladu. Imate vi tih raznoraznih razmišljanja koliko god hoćete. Ja iskreno sam uvijek zastupao teoriju da dejtonsko uređenje jeste neminovnost BiH za narednih 30-ak godina. Ne vjerujem da će se ovdje išta promijeniti i da će ostati ovako kako jeste. Niti će doći do raspada, niti će doći do centralizacije, tako da mislim da su svi ovi razgovori potpuno beskorisni. Izetbegović i Dodik su vješto iskoristili ovaj non paper da promoviraju svoje politike – pojasnio je Ivanić.
O komentarima lidera Hrvatske i Srbije, Ivanić kaže:
– Pretpostavljam da su vidjeli ono što smo svi vidjeli u novinama, jer ne vidim da postoji nešto drugo što se ne može vidjeti. I ja sam ga vidio u medijima. Mislim da taj papir postoji i on jeste kolao kao neki neformalni papir tko zna gdje i tko zna tko ga je i pustio u procedure. Mislim da je on ponajviše pažnje privukao u BiH, a da se, zanimljivo, njim, iako se odnosi i na Sjevernu Makedoniju i na BiH i na Srbiju, drugi nisu toliko bavili koliko mi ovdje. Nama izgleda te teme ovdje odgovaraju. Još dodatno naši političari to podgriju, za razliku od drugih koji to nisu radili.
Što se tiče Hrvatske, evidentno je da tu postoji jedinstven stav da se Izborni zakon u BiH treba mijenjati i očito da je to politika koja je formirana u Hrvatskoj sigurno prije 6-7 godina i bilo je više nego jasno da će Hrvatska svoje članstvo u EU, na manje ili više vidljiv način, koristiti da dođe do tog nekog cilja.
U tom kontekstu ne treba iznenaditi i ponekad pomalo naivno izgledaju komentari, posebno iz Sarajeva, kad se netko kao ljuti što to Hrvatska radi. Hrvatska koristi legitimne mehanizme i to je ono što njih interesira. Ne vjerujem da je Hrvatska za podjelu, ali je za to da ima svoj utjecaj ovdje. Sigurno voli da se pita. Mislim da ni Srbija nije za podjelu. Srbija je više puta rekla da apsolutno nema ni jednu primjedbu na sam Daytonski sporazum, niti ima ikakve pretenzije bilo koje druge vrste. To što se u Sarajevu vrlo često nekorektno prihvaća obrana RS-a, zagovaranje RS-a, podrška RS-u, kao anti bh. djelovanje, to nije problem Srbije. To je daleko veći problem tih politika koje jednu sasvim normalnu, realnu stvar, a to je da Srbija podržava RS, tumače kao neko antidržavno djelovanje. To je zaista potpuno pogrešno.
Navodi da je Čović, u samoj ovoj priči oko podjele, istupio najpametnije.
– Izvukao je sebe iz te priče o podjeli i nitko mu ništa ne može prigovoriti jer praktično ni riječi nije rekao na tu temu. Mislim da je to s njegovog stajališta vrlo mudro. S druge strane, sačuvao je sebi prostor da može nastaviti ono što smatra svojim prioritetom, a to je očito donošenje Izbornog zakona. Mislim da će sve druge teme on sa zadovoljstvom prepustiti ovoj dvojici, da se oni njima bave. Ovdje se pojednostavljeno gledalo sve to oko non papera da je meni to prosto neshvatljivo. Non paper jeste non paper da se u njemu iznesu najradikalniji mogući prijedlozi, a da se onda čuju komentari. Imali smo priliku čuti i vidjeli smo da je to, što se Europe tiče, zaključena tema, da nitko ozbiljan o tome ne razmišlja. Jasno je da u trenutnim okvirima nije moguće promijeniti ono što je dejtonski okvir. Zato smatram da je to potpuno beskorisno. Ako bi bilo razdruživanje, morali bi se dogovoriti. Ja ne znam s kim će se Dodik u Federaciji dogovoriti da se razdruži. S druge strane, ako netko misli da je moguće uništiti RS, mora znati da je to nemoguće, bez obzira na sve Dodikove priče. Ovdje postoji jedan čvrsti, zajednički stav svih stranaka u RS-u a to je da je RS činjenica, neminovnost i da svi mi njeno pravo branimo, na različite načine. Izetbegović nema čovjeka da napravi unitarnu BiH ovdje. Oni koji računaju da će svijet donijeti neku veliku odluku, moraju znati da je Daytonski sporazum možda zadnji veliki događaj u svijetu gdje su zajedno bili Rusija, Amerika i EU. Trošimo vrijeme na potpuno besmislene, iracionalne stvari i to se troši već 20 godina, a manje-više sve je onakvo kako smo i imali neposredno poslije Daytona – naveo je Ivanić.
Na pitanje može li se BiH ponaći a mrtve tačke bez Amerike, EU i Rusije i hoće li ova godina biti godina reformi odgovara:
– Meni ne djeluje, jer ove teme koje nameću Dodik i Izetbegović upućuju na to da neće biti ni minimalne suglasnosti među njima. Zanimljivo je da ni jedan ni drugi ne napuštaju Vijeće ministara, iako se ne slažu s partnerima, nego čvrsto stoje u Vijeću ministara, ne daju nekome drugom možda šansu da proba neke stvari promijeniti. Teško nama ako nam napredak bude ovisio od Amerike i od EU. Suviše oni imaju mnogo problema po svijetu da bi se toliko bavili nama, jednom zemljom u kojoj nažalost noćas neće prespavati više od 2 i pol milijuna ljudi, iako mi vjerujemo da nas ima i do 4 milijuna. Zemlja koja postaje pusta i koja je statistički nebitna za te velike sile. Zašto bi se oni uopće bavili nama? Nama se trebamo baviti mi. Ključna pretpostavka je da nema promjene Daytona. Stavite moratorij na te besmislene priče. Minimalna suglasnost vodstva da se bave stvarima od kojih se živi. Samo mala promjena imidža ove zemlje može osigurati vrlo ozbiljan ekonomski rast i razvoj. Dok političari pričaju o ratu i razdruživanju, nama osta činjenica da je zadnjih 10-ak dana po 80-90 ljudi dnevno u BiH umiralo jer nije imalo cjepivo. I nitko se time nije bavio. Ne obraća se pažnja na činjenicu da ovdje nema investicija, da nema novih radnih mjesta, nema perspektive. Uhvatila se sveopća depresija i dok narod to ne shvati, dok birači ne počnu tražiti druge razloge da bi nekoga podržali, mi ćemo se vrtiti u krug.
/HMS/