Kad su kolege iz Jutarnjeg lista tijekom jučerašnjeg dana zvale Jacquesa Houdeka i zamolili ga da im komentira to što Albina nije izborila finale Eurosonga oštro i nedvosmisleno im je odgovorio: “Njen rezultat sve govori”.

Jacques je naš posljednji predstavnik na Eurosongu koji je izborio finale Eurosonga, bilo je to 2017. u Kijevu s pjesmom “My Friend”. Dvije godine kasnije napisao je pjesmu za Splićanina Roka Blaževića koji je u Tel Avivu pjevao pjesmu “The Dream”, no nije se plasirao u finale.

Obojici pjevača menadžer je Mihovil Bek koji je sinoć na društvenim mrežama napisao poduži status nezadovoljan time što sada nitko ne spominje koliko se Jacquesov tim trudio oko svog eurovizijskog nastupa te se obrušio na HRT i samu Albinu. 

Status prenosimo u cijelosti.

DA PRIMIRIMO DRŽAVNI VRH!

18 žirija i deseci milijuna gledatelja u tih istih 18 država nije reagiralo na hrvatsku predstavnicu, njenu izvedbu i pjesmu – u prijevodu – NISU GLASALI! Iako su naši državnici uvjereni da je sve krađa (poučeni primjerom ‘kod nas doma’), to baš i nije tako. Vladaju zemljom s najviše izbornika, od kojih većina i na dan njihove javne presude – ostaje doma i ne glasa! Zato njih prve ne bi trebalo čuditi zašto Hrvatska nije prošla u finale najgledanijeg svjetskog glazbenog natjecanja.

Usput budi rečeno, dva puta kada sam ja bio generalni menadžer hrvatskim eurovizijskim predstavnicima, mjesecima sam se obraćao institucijama Predsjednice RH, kao i Predsjedniku Vlade, no nisu smatrali potrebnim odazvati se pozivu na podršku i legalno lobiranje u međunarodnim krugovima. Tim više čudi njihov interes i golema potreba za javnim komentiranjem nečega u što se uopće ne razumiju, no – to skoro uvijek rade, zar ne?

DAKLE, Eurovision Song Contest, nije prijevara, i ne bi trebalo huškati ionako šokiran narod. 2017. naš je JACQUES HOUDEK ušao u veliko finale, i to je naše posljednje veliko finale. Ponudili smo Europi do tada neviđen koncept, vokalno čudo i glazbeno remek-djelo. Nakon devet mjeseci rada, prošli smo u finale i ostvarili sjajan rezultat – 13. mjesto i 9. od gledatelja, što je za malenu Hrvatsku ravno pobjedi. Također, radi se o 6. najuspješnijem rezultatu u hrvatskoj eurovizijskoj povijesti, uz bok Doris, Maji, Danijeli, Magazinu i Lidiji…

U prijevodu – NISMO PLATILI PROLAZ NITI SMO BILI DIO IJEDNOG BLOKA o kojima danas pišu mnogi mediji… Imali smo koncept koji svojom kvalitetom i originalnošću nadilazi lobije, blokove, i koji je ljude potaknuo da glasuju – naime, većini kod nas još uvijek nije jasno da ne možemo glasati za svoju zemlju, i baš je zbog toga izbjegnuta moguća diskrepancija zbog veličine zemalja i broja stanovnika. Ako ljudi ne glasuju, nema prolaska u finale; vrlo jednostavno!

Kada nastupaš na Eurosongu, ili trebaš užasno veliku financijsku podršku za izvedbu svojih ideja (što je nemoguć slučaj kod nas), ili moraš osvojiti neviđenom originalnošću! Mi smo tada, naravno, iskoristili ovo drugo

A sinoć… Sinoć se, ljudi dragi, nije desilo prebacivanje… Nastupom i energijom nije se prebacilo do milijuna gledatelja i oni nisu glasovali… U zbroju sa žirijem preksinoć, na čuđenje nacije, Hrvatska opet nije prošla. Tjednima se u javnosti, u hrvatskim medijima, stvarao umjetan hype, a, ponavljam, Hrvati ne mogu glasovati za svoju pjesmu (osim ako ne žive u zemljama koje se te večeri natječu).

Kolektivan zaborav i sveopće izborničke mogućnosti – odlike su naših komentatora… Eurosong je nešto drugo… Žalosno, ako dobro i objektivno poslušate izjave našeg tima, prije i poslije, pa, nažalost, i naše izvođačice – vrlo su nekolegijalne i kao da prije njih nitko nije postojao. A kao da neće ni poslije. Bili su, kažu, brutalni iako nisu prošli… Nastavljaju lakomisleno – NIKADA, baš NIKADA, nitko od hrvatskih predstavnika nije imao ovakav nastup, ovakav staging, ovakvu koreografiju, ovakve kostime… Eto, i baš nisu prošli! A sve je bilo ‘napokon’ i ‘konačno’… Kakve li nepravde!

Povjerovali su, nažalost, u svoju sliku na televizoru, a i unajmljenom i dobro plaćenom čuvenom inozemnom art direktoru… Taj isti čovjek 2019. je dva tjedna s nama ‘radio’ na režiji Rokova nastupa i svojim znanjem nije mogao omogućiti mnoge naše zamisli (neke od njih osnovne su zakonitosti struke i da, primjerice, želimo vidjeti lica dvojice anđela plesača), ali tada je bio zaposlenikom eurovizijske produkcije. Danas radi kao vanjski suradnik za sedam zemalja istovremeno, a Hrvatskoj je dobro naplatio svoje usluge – rezultat nije mogao jamčiti, očigledno. Nastup, iako se međusobno uvjeravaju drugačije, nije bio dobro režiran. Ponovio je pogreške kadriranja iz 2019., nismo vidjeli lijepo Albinino lice, nismo vidjeli efektno snimljene plesne korake, boje nisu prilagođene, slika nije bila jasna, vizija se na tome putu izgubila, a korišteni efekti djelovali su jeftino i zastarjelo… To je objektivna istina… Pritom, izabrani finalisti su RAZBILI!!! Jedan bolji od drugoga, svi redom su ‘pojeli’ pozornicu – just to name a few – Rusija, Izrael, Azerbajdžan, Litva, Švedska, Cipar, itd.

Ne brinite, nismo pokradeni, nema urote ni teorije zavjere… Nismo prošli zbog svega gore rečenoga… A naš bi tim itekako trebao pripaziti na kolegijalnost i profesionalnost… I drugi su dali sve od sebe, i drugi su izginuli za svoju Hrvatsku, a neki su i prošli u veliko finale! Barem bi ‘vođe’ tima to trebale dobro znati, nije im prvi (već treći) put da nisu prošli u finale. Četvrta sreća; daj, Bože!

Od ranoga jutra zovu deseci medija, željeli su svi moje eurovizijske izvođače ugostiti u najgledanijim emisijama, kako bi komentirali sinoćnji nastup… Zaista, nema potrebe… Kolegijalno smo podržali Albinu i njezin tim prije nastupa, a zauzvrat smo dobili nepoštivanje naših eurovizijskih rezultata i činjenica… Moji dečki, moji vokalni heroji, jer su tako privatno i profesionalno odgojeni, neće nikada izjaviti da prije i poslije njih nitko nije bio tako genijalan i superioran. I u pobjedi i porazu – ostali smo veliki! A svoje su pokazali na eurovizijskoj pozornici!!!

PIŠE M.P./slobodnadalmacija.hr