U „normalnim“ zemljama obično postoje stranke koje su dio vlasti i, naravno, one koje nisu na vlasti – odnosno u opoziciji su. No, u Bosni i Hercegovini je na sceni jedan nevjerojatan presedan koji gotovo sigurno nije zabilježen u svijetu niti takva praksa postoji u politološkim udžbenicima, piše Hrvatski Medijski Servis.
Naime, uz SDA, HDZ BiH i SBB u Vladi Federacije BiH sudjeluje i nominalno oporbena stranka, Narod i pravda. Zanimljivo je da ovoj temi gotovo nikakvu pozornost nisu pridali sarajevski mediji koji se svakodnevno bave unutarbošnjačkim političkim previranjima.
Možda će prosječan čitatelj ovog teksta kazati „Ma kako to, nemoguće – ovo je sigurno neki troll.“ No, ovo nikakav troll nije, a razlog odnosno osoba zbog koje je točna tvrdnja da je NiP dio vlasti na razini Federacije BiH je ministar unutarnjih poslova Federacije BiH Aljoša Čampara – donedavni visokopozicionirani član SDA i odnedavni, ponovo visokopozicionirani, član stranke „Narod i pravda.“ Zanimljivo, NiP je nastao od odmetnutih članova SDA, a „narastao“ je na kritikama Bakira Izetbegovića i kompromitiranih kadrova SDA.
Čampara trenutno obnaša tri funkcije. On je ministar unutarnjih poslova FBiH i izaslanik u Klubu Bošnjaka Doma naroda Parlamenta Federacije BiH i zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo. Tako bi se moglo kazati da je on izjutra opozicija (kao izaslanik), onda oko podne pozicija (kao ministar) i onda opet popodne vlast (županijska skupština, samo što je ovdje SDA opozicija).
Jednaki i jednakiji
Ovakav prelazak iz vlasti u opoziciju, pa ponovno vraćanje u vlast ali u drugim okolnostima eklatantan je primjer sukoba interesa i dokaz da se zakonski moraju ograničiti dvostruki (i trostruke funkcije). Ostali dužnosnici koji su zbog neformiranja vlasti na nekim razinama istovremeno na dvije funkcije (recimo ministra i zastupnika) barem su u oba slučaja predstavnici vlasti, dok je Čampara svojim primjerom zaslužio ulazak u politički rječnik.
Recimo “čamparizam“: pojam nazvan po bosanskohercegovačkom političaru Aljoši Čampari. Predstavlja istovremeno bivanje u vlasti i u opoziciji te istovremeno obavljanje više različitih dužnosti u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na više razina.
Treba napomenuti i da je zbog slične stvari prije nekoliko dana Središnje izborno povjerenstvo BiH oduzelo vijećnički mandat u Općinskom vijeću Centar -Sarajevo Ismiru Juski iz SBB- jer je usporedo s time obnašao i dužnost savjetnika jednog od federalnih ministara.
I još je Željko Bakalar samodopadno izjavio da oni pokreću postupak sukoba interesa i na osnovu saznanja kroz medije.
Dakle, u slučaju Juska SIP konzekventno provodi Zakon o sukobu interesa, dok u slučaju Čampare eklatantnog primjera sukoba interesa šute kao zaliveni. I sada bi taj isti SIP kao ravnopravan sudionik sudjelovao u radu Interresorne radne skupine i sudjelovao u kreiranju prijedloga izmjena Izbornog zakona.
Što je meritum?
Da se ponovno vratimo na Čamparu. Meritum ove priče oko Čampare nije u tome da on posjeduje dvojnu tj. trojnu poziciju, mada je i to politički degutantno. Na stvari je nešto drugo. Suština je, dakle, u tome što oporbena stranka NIP čiji je on odnedavno član ne reagira na činjenicu da su oni postali i de facto i de iure participanti u federalnoj vlasti.
Ovo u stvari znači da se NiP u cijelosti izjednačio s Radončićevim SBB-om. Očito je da i oni podupiru SDA i to je nesporno. Time unutar svog bošnjačkog biračkog tijela gube kredibilitet oporbene stranke zahvaljujući Čamparinoj lakomosti za vlašću.
Iz ovoga se nameću još neka pitanja. Primjerice, tko je zapravo stvarni „šef“ stranke „Narod i pravda“ i ima li uopće nominalni predsjednik Elmedin Konaković mehanizme kojima utječe na svog stranačkog kolegu ministra, izaslanika i zastupnika, sveprisutnog Aljošu Čamparu.
Dakako, moguće je i da Konaković podržava ovaj Čamparin ostanak na vlasti na razini FBiH i „puzajuće usisavanje“ NiP-a u vlast. U slučaju da je to tako, značilo bi da se „dite vraća materi“ odnosno da se NiP nakon kratkotrajnog izbivanja vraća pod skute SDA.
/R. I./HMS/