Na današnji dan obilježavamo Svjetski dan oboljelih od tumora na mozgu kako bi se usmjerila pozornost javnosti na osobe suočene s tom teško izlječivom bolešću, a koja ima značajan utjecaj na život cijele obitelji i zajednice oboljelih osoba.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, od 2001. do 2015. godine dijagnosticiran je 7.041 slučaj (52 % u muškaraca), dok je od malignog tumora mozga u istom razdoblju umrlo 5.797 osoba (također 52 % muškaraca). Godišnje se u Hrvatskoj dijagnosticira između 430 i 510 slučajeva malignog tumora mozga (dijagnoza C71 prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti), bez prisutnih značajnijih promjena u trendu pojavnosti ove bolesti.
Tumore mozga dijelimo na primarne i sekundarne. Primarni se tumori mogu podijeliti na benigne (dobroćudne) i maligne (zloćudne). Benigni tumori nemaju maligni potencijal u smislu udaljenog širenja, no problem može predstavljati njihov smještaj i nedostupnost učinkovitog liječenja odnosno smanjenja obujma. Najčešći maligni tumori mozga su glioblastomi koji imaju vrlo loše preživljenje, koje je i uz agresivno liječenje obično kraće od jedne godine.
Procjenjuje se da je otprilike polovica svih tumora mozga i živčanog sustava maligna, a druga polovica benigna ili nepoznatog ponašanja (jer se nalaze na mjestu na kojem nije moguće uzeti biopsiju). Maligni tumori mozga su nešto češći u muškaraca, dok su benigni nešto učestaliji u žena. Jedini definitivno potvrđeni rizični čimbenik za nastanak tumora mozga je izlaganje radijaciji, a mali je udio tih tumora povezan s poznatim genetičkim sindromima (tuberozna skleroza, Li-Fraumeni sindrom, itd.). Učestalost tumora mozga dva je puta veća u bolesnika s AIDS-om.
Simptomi koji, sami ili u kombinaciji, mogu ukazati na tumor mozga uključuju:
promjene u ponašanju,
kognitivne promjene,
vrtoglavice ili nestabilnost,
pojavu dvoslika,
česte glavobolje,
oštećenje sluha,
jutarnju mučninu i povraćanje,
epileptičke napadaje te
slabost ili paralizu.
Simptomi ovise o području mozga koje je zahvaćeno. Prisutnost simptoma obično vodi detaljnom neurološkom pregledu, uz dijagnostičke slikovne pretrage gdje se najčešće upotrebljavaju kompjutorska tomografija (CT), magnetska rezonanca (MR) i angiografija. Precizno dijagnosticiranje se također provodi uzimanjem uzoraka za patohistološku analizu, ako je tumor dostupan.
U liječenju se koriste različite metode, ovisno o vrsti i lokalizaciji tumora: operacija, zračenje ili kombinacija navedenih metoda. Ako je tumor nedostupan kirurškom liječenju ili je previše proširen, može se pokušati primjena liječenja kemoterapijskim lijekovima.
Izvor: narod.hr/zdravlje.gov.hr