Prije 26 godina nastala je pjesma „ Ljiljane moj bili“ posvećena svetom Anti, pjesma kojoj je stihove napisao Veljko Mandić, a glazbu pok. profesor Martin Pero Boras.
Put nas je stoga tragom pjesme i stopama sv. Ante odveo na Hardomilje u posjetu autoru stihova Veljku Mandiću.
Veljko nas je dočekao kod nedavno obnovljene Mandića mlinice na koju je jako ponosan i koja bi uskoro trebala dobiti i nove mlinove.
O samom nastanku pjesme Veljko se za Radio Ljubuški prisjeća;
„Moj pokojni prijatelj Martin Pero Boras, mi smo ga zvali Peča, inače prof. glazbe zamolio me jednom zgodom da u povodu 800 obljetnice rođenja Sv. Ante napišem nešto. Imao sam zadatak i temu i nakon malo razmišljanja i naravno uz Božju pomoć napisao sam pjesmu.„
Veljko nam je pročitao svoje stihove „Stihove sam pisao na ikavici, na našoj čistoj ikavici koja ne smije umrijeti. Puno je naših ljudi odsutno, odnosno otišlo trbuhom za kruhom jednako i u Mostar, Zagreb ili New York i nova vremena donose nove izričaje, ali ne smijemo zaboraviti našu ikavicu. To je baština koju moramo očuvati. Molim one koji drže do svoga ognjišta, a to je naša Hercegovina da svoju djecu uče ikavici, prvo da je oni ne zaborave, a onda da na svoju djecu prenesu.“
Kad se Peča vratio iz Splita kaže gotovo je; “snimili smo pjesmu”. To je bio poseban trenutak, pjesmu je otpjevala Doris Dragović, kako mi je rekao Peča onako od prve u jednom dahu i zaista je to izvela izvrsno. Snimano je u studiju pok. Remija Kazinotija. Imam još napisanih pjesma, napravio sam jedan izbor i volio bih kad bi se još neka od njih mogla uglazbiti. Nažalost više ne pišem, godine su došle i čine svoje, a da bi čovjek pisao mora i čitati.“
Veljko nam je podijelio i stihove pjesme o ljubavi djeda i unuka, ali i stihove pjesme posvećene poginulom sinu, hrvatskom branitelju Mariju Mandiću.
„Pjesma je posvećena svim poginulim hrvatskim braniteljima, želja mi je da svaka obitelj poginulih branitelja ima ovu pjesmu u svom domu, da im bude utjeha i da znaju da je ljubav došla s neba i da će se ljubav na nebo i vratiti. „
Na pragu svog osmog desetljeća života Veljko nam priča; „Danas živim mirno i sretan sam ovdje, dosta vremena provodim uz rijeku, a kako i ne bih uz ovu ljepotu. Ljeti ovdje vrije, dođu Mandići sa svih strana svijeta. Hvala Bogu svi imaju po više djece, troje, četvero, a mi smo takvi da volimo svoje i to prenosimo svojoj djeci. Ta djeca koja dođu ovdje, žive svoja djetinjstva onako kako sam i ja živio nekad u rijeci i ljubavi prema njoj. Njegujemo ljubav prema svojem, prema svom kraju, starijima, Bogu i čovjeku. To trebaju svi prenositi. Obnavljamo mlinicu i cijeli prostor uz rijeku uređujemo i čuvamo, tu se susrećemo ali rado i dočekamo goste.“ kaže.
“Svima hodočasnicima, svima koji nam dolaze na Humac želim dobrodošlicu, želim da vas moja pjesma „ Ljiljane moj bili“ prati i u dolasku, povratku i životu uopće. Potražite svoje utočište u Svetom Anti i sigurno ćete ga naći. Neka nam ovaj sveti Ante donese još više ljubavi i mira, u naš kraj pa i u cijeli svijet“ poručuje nam za kraj razgovora.
U audio zapisu poslušajte razgovor i uglazbljene pjesme „Ljiljane moj bili“ u izvedbi Doris Dragović i „Udobna im budi“ u izvedbi prof.Martina Pere Borasa.
Stihove pjesama uobličili smo u foto galeriji kako biste ih sačuvali i podijelili na društvenim mrežama i na taj način i ispunili jednu od želja našeg sugovornika.
Bjanka Medić / Radio Ljubuški