„Za mene je tetoviranje umjetnost kao nijedna druga“, govori za Pogled.ba odmah na početku razgovora Davor Budimir iz Posušja koji je kroz 22 godine tetovirao tisuće ljudi. 

„Svaka tetovaža ima svoju neku priču, životno razdoblje. Ona bilježi neki događaj kod osobe i kada je god pogleda, podsjeti je na taj trenutak“, priča nam Davor čiji su klijenti iz Posušja, Gruda, Banja Luke, Kiseljaka, Livna…ali i iz Splita, Šibenika, Zadra, Dubrovnika… Kaže da se počeo baviti tetoviranjem jer se on nije imao gdje tetovirati kada je bio mlađi.

„Želio sam pružiti priliku mladim ljudima da ne moraju ići daleko od kuće kako bi se tetovirali. U današnje vrijeme kada ljudi rade za male plaće, zašto bi morali uz tetovažu još trošiti novac i na put?“

Ljudi tetoviraju, priča nam, sve i svašta. Raznovrsniji su zahtjevi nego prije 15-tak godina kada su svi tetovirali slične motive. Danas, čak se i on iznenadi zahtjevom klijenta. 

 „Uvijek su se ljudi tetovirali, samo što se to prije krilo. Primjerice, liječnici, policajci, vojnici…No, sada ljudi vole pokazati svoju tetovažu. Posebno žene koje se zadnjih godina tetoviraju više nego muškarci. Prije 10 godina nisi mogao ni zamisliti da žena sebi nešto tetovira na vrat, ali danas je to normalno, pogotovo kod Dalmatinki“, kaže nam Davor, dodajući kako su žene iz Dalmacije ipak slobodnije kod tetoviranja nego Hercegovke. Hercegovke često tetoviraju tekstove, odnosno citate, posvete, cvjetne motive, a česte su, kao i kod Hercegovaca, tetovaže vjerskih motiva, posebno križa. I sve češće traže da su tetovaže na vidljivim mjestima, za razliku od prije 10 godina“.

Također, u zadnje vrijeme više  se tetoviraju žene iznad 40 godina nego mlađe djevojke.

Znaju mu doći i tinejdžeri sa zahtjevom da im tetovira ime djevojke, odnosno dečka, ali ih savjetom pokušava odbiti od te ideje.

„Tada ih savjetujem da to ne rade, jer znam da će mi doći kroz neko vrijeme i tražiti da prepravljam. Većinom me i poslušaju. A ima i ljudi koji dođu u salon pa mene pitaju što da tetoviraju. I takve često odbijem, jer kod tetoviranja moraš znati što želiš. To je nešto što ostaje. Ima slučajeva, posebno kod 18-godišnjaka kada žele istetovirati cijelu ruku jer eto, vidjeli na nekom pjevaču ili glumcu. I tu savjetujem da dobro razmisle ili da naprave neku manju tetovažu, pa ako budu to željeli i kasnije, onda ću tetovirati i cijelu ruku“. 

Kada je riječ o maloljetnim osobama, i njih će tetovirati, ali samo uz pristutnost jednog od roditelja. Takvih slučajeva ima oko 30-tak godišnje i obično su to osobe u dobi od 16 i 17 godina. Najstarija osoba koja se tetovirala kod njega bila je 74-godišnja žena iz Dalmacije kojoj je to bila prva tetovaža. 

„To je žena koja je imala svoju tvrtku, obišla svijet, i uvijek se željela tetovirati, no nekako nikad nije imala vremena. Kada je otišla u mirovinu, ubrzo je dobila srčani udar, a zatim i moždani. No, žena se željela tetovirati i nevjesta joj je ispunila tu želju. Dovela ju je kod mene. Tetovirala je delfina na ruci“, prisjeća se Davor. Njemu osobno najdraže se zahtjevne tetovaže, posebno portreti. Što zahtjevnije, njemu draže. 

Naglašava i kako mu je drago što je u porastu broj zahtjeva od žena koje traže da im tetovira istu tetovažu kao što su nekada imale njihove bake ili prabake. 

„Donesu mi fotografiju tetovaže, a radi se obično o križevima, odnosno križićima i žele istu takvu tetovažu. Na taj način odaju poštovanje svojim bakama, prabakama…“. 

Naime, Hrvati u BiH u prošlosti su se tetovirali kako bi se sačuvali od Turaka te njihovih zakona i prava koje su polagali, poput prava prve bračne noći.

Svima onima koji se žele tetovirati savjetuje da im na prvome mjestu mora biti higijena jer u protivnom može doći do raznih komplikacija. Važno je i kasnije održavati tetovažu nekoliko dana. 

Na kraju razgovora nam je rekao da obično tko napravi jednu tetovažu, dođe ubrzo i za drugu. 

„Rijetko se ljudi zaustave na jednoj“, govori nam tattoo majstor. 

„U svakom slučaju, da nas ima još pet u Posušju, ne bi stigli sve istetovirati koliko ima zahtjeva“, zaključio je Davor.

Autor: Pogled.ba/I.P.