U Zagrebu u 96. godini života umro je jedan od najznačajnijih hrvatskih jezikoslovaca akademik Stjepan Babić, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Stjepan Babić rodio se 29. studenoga 1925. u Oriovcu. Od 1977. član je suradnik HAZU, od 1986. izvanredni, a od 1991. redoviti član u Razredu za filološke znanosti.

Bio je urednik časopisa Jezik od 1963., a od 1970. do 2005. glavni i odgovorni urednik, član Glavnoga odbora Matice hrvatske (od 1989.-1992. i potpredsjednik) te član Hrvatskoga filološkoga društva i njegova Predsjedništva.

Od 1993. do 1997. bio je zastupnik Županijskoga doma Sabora Republike Hrvatske izabran u Brodsko-posavskoj županiji.

Sudjelovao je na mnogim znanstvenim skupovima i slavističkim kongresima u zemlji i inozemstvu.

Nagrađen je najvišim znanstvenim i državnim nagradama: Nagradom Bartol Kašić za značajnu znanstvenu djelatnost oblasti društveno-humanističkih znanosti u području proučavanja hrvatskog književnog jezika (1991.), Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanosti (1995.), Spomenicom Domovinskog rata za drugi djelatni način (1995.), Spomenicom domovinske zahvalnosti za časnu i uzornu službu za razdoblje od pet godina(1995.), Redom Ante Starčevića (1996.) i Državnom nagradom za životno djelo (2004.).

Akademik Stjepan Babić bavio se prvenstveno problematikom suvremenoga hrvatskoga književnoga jezika, posebno tvorbe riječi.

Potpuna njegova bibliografija obuhvaća više od tisuću bibliografskih jedinica.

U doba Hrvatskog proljeća 1971., zajedno s akademikom Milanom Mogušem i akademikom Božidarom Finkom, izradio je Hrvatski pravopis koji je zbog političkih razloga nakon tiska bio uništen te je 1972. ponovno tiskan u Londonu, zbog čega je u povijest ušao pod nazivom Londonac. U cijelosti je Hrvatski pravopis prvi put tiskan tek 1990., nakon čega je doživio više izdanja.

Više desetljeća skupljao je političke viceve koje je objavio 1995. u knjizi Hrvatski politički vicevi. Objavio je više stotina članaka i rasprava u kroatističkim i slavističkim časopisima i zbornicima, domaćima i stranima, uglavnom o pitanjima suvremenoga hrvatskog jezika i pravopisa, ali i iz jezične povijesti. Pisao je i o hrvatskoj književnosti i priređivao izdanja starijih slavonskih pisaca.

Kao pisac udžbenika i priručnika Stjepan je Babić trajno je zadužio mnoge naraštaje i obilježio hrvatsku jezičnu kulturu.

Izvor:hrt.hr

error: Content is protected !!