Trebamo dopustiti da se djeca osjećaju tako kako se osjećaju i razumjeti ih. Čini se da svi predstavljamo novu školsku godinu kao veliki bauk, pa će našoj djeci sve biti grozno i teško. Većina djece će se oporaviti od ovih stresnih situacija, uz dobru podršku roditelja i nastavnika, napomenula je psihologinja i psihoterapeutkinja Gordana Buljan Flander i za HTV-ovu emisiju “Dobro jutro, Hrvatska” govorila o mentalnom zdravlju djece u vrijeme epidemije COVID-a.
Počela je nova školska godina, što sa sobom donosi neke promjene u životima i djece i roditelja, posebice u još uvijek aktualnoj pandemiji. Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, psihologinja i psihoterapeutkinja, ravnateljica Poliklinike grada Zagreba za zdravlje djece i mladih, kaže kako ne treba djecu plašiti odlaskom u školu i osjećati anksioznost kada nam dijete kreće u prvi razred.
– Bilo bi dobro da znamo da će naše dijete naći nove prijatelje, dokle god ide u školu uživo. Ako ne bude uživo, opet ćemo naći način da se druže online i vani na igralištu, kaže Buljan Flander, ali također ističe kako ne smijemo minimizirati gubitke koje smo i mi i naša djece imali protekle dvije pandemijske godine.
– Trebamo dozvoliti da se osjećaju tako kako se osjećaju, i razumjeti ih. Ali nekako mi se čini da svi predstavljamo novu školsku godinu kao veliki bauk, pa će našoj djeci sve biti grozno i teško, većina djece će se oporaviti od ovih stresnih situacija, uz dobru podršku roditelja i nastavnika, napominje.
Ističe kako su socijalni kontakt, osjećaj pripadnosti i komunikacija značajni faktori psihološke otpornosti, te da se u slučaju online nastave mora pronaći način na koji će se djeci omogućiti druženje. Kaže kako je u protekle dvije godine najveći problem bio osjećaj nesigurnosti i nepredvidljivosti.
– Djeca nisu znala hoće li ići u školu online, kad će otići u samoizolaciju, kad će neki učenik oboljeti. Naučili smo da i djecu moramo naučiti da postoje situacije koje možemo kontrolirati – to je nešto što djeci daje osjećaj sigurnosti, objašnjava i dodaje kako je razgovor s djecom jako važan, posebice danas u doba pandemije.
– Djeca dobivaju informacije sa svih strana i iz nepouzdanih izvora. Jako je važno da roditelji razgovaraju s djecom i crpe informacije iz pouzdanih izvora, da bude ograničeno vrijeme koje će i djeca i roditelji provoditi pred malim ekranima, i da se postave pravila. Djeci je jako važno što im roditelju kažu, da ih roditelji čuju, kaže Buljan Flander.
Povećana anksioznost, depresija…
U povodu Svjetskog dana prevencije suicida ističe kako je važno o tome govoriti.
– U posljednjih godinu-dvije sva istraživanja pokazuju da je i kod odraslih, i djece i mladih, povećana anksioznost, depresija, osjećaj praznine i beznađa. Sve više imamo djece koja su sklona i samoozljeđivanju, a to su sve rizični faktori, objašnjava Buljan Flander i dodaje kako je na web stranici Poliklinike stavljen priručnik dostupan svim roditeljima i stručnjacima za preuzimanje, koji govori o znakovima, uzrocima i načinima reagiranja, te kako prepoznati suicidalna stanja kod djece.
Kaže da je problem forsiranja dobrih ocjena sve veći.
– Puno djece nam kaže “ja sam mojoj mami ili tati samo ocjena, i vrijedim mu toliko koliku ocjenu donesem“. Mislim da je to jedna jako ružna poruka djeci koju dobivaju i u školi i u obitelji. To su djeca koja se onda pitaju: ‘koliko vrijedim?’. Naša poruka djeci treba biti: ja te volim najviše na svijetu takvog kakav jesi, jer svako dijete svijetli na svoj način, zaključuje Buljan Flander.
Izvor:hrt.hr