Čini se da nakon napuštanja Europske unije Englezima više uopće nisu bitna ljudska prava: u svakom slučaju puno važniji im je novac, pa makar i iz krvavih ruku. Priča o preuzimanju Newcastle Uniteda od državnog investicijskog fonda Saudijske Arabije prožeta je zadnjih dana brojnim moralnim kontroverzama i snažnim osjećajem sramote u nominalno najstarijoj parlamentarnoj demokraciji, usprkos frenetičnom oduševljenju velikoga broja navijača što njihov klub postaje momčad s najbogatijim vlasnikom na svijetu. Ovo u svakom slučaju nije puka nogometna priča, nego još jedna alarmantna ilustracija općega nezavidnog stanja u kojem se Engleska nakon Brexita nalazi.
Summa summarum, Premijer liga je nakon ishođenja formalno-kozmetičkih intervencija odobrila kupnju čuvenoga kluba od fonda koji financira superbogata i ubilačka saudijska država i na čijem se čelu nalazi čovjek odgovoran za monstruozan zločin. Političko distanciranje zapada od zastrašujućeg saudijskog režima odavno ne uključuje i distancu od njihove nafte, no nakon brutalnoga režimskoga smaknuća i komadanja novinara Jamala Khasoggija s prinčevskom se obitelji nije baš rado slikalo i sklapalo javne poslove. Barem dosad.
Britanski mediji procijenili su preuzimanje nogometnog kluba sa sjevera Engleske, koji je prethodnih 14 godina bio u vlasništvu biznismena Mikea Ashleyja, na oko 333 milijuna eura. Prije nego što je preuzimanje formalizirano, Amnesty International pozvao je Premijer ligu da pooštri kriterije i da ne dopusti ljudima koji su uključeni u ozbiljna kršenja ljudskih prava da uđu na engleski nogomet samo zato što su im puni džepovi. Odgovorni za ovaj posao ipak su puno više bili impresionirani mirisom i količinom saudijskog novca, nego krvavim otiscima na istom.
Jamal Khashoggi bio je ugledni saudijski novinar i stalni kolumnist Washington Posta koji je kritički pisao o režimskoj represiji u režiji princa Muhameda bin Salmana i užasnom ratu koji se vodio u Jemenu. Ubijen je i raskomadan 2018. u saudijskom konzulatu u Istanbulu, nakon što je namamljen u obavještajnu stupicu. Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u svom je izvješću jasno utvrdio da je za ovaj zločin odgovorna država Saudijska Arabija, a iste je godine istragu o svemu provela i CIA, te zaključila da je Khasoggijevo ubojstvo naručio osobno saudijski prestolonasljednik Bin Salman. Isti čovjek koji je na čelu fonda što sad preuzima Newcastle United.
Sport, a posebno nogometni klubovi, postaju sve omiljenije sredstvo za međunarodno pranje imidža represivnih zemalja koje traže putove za globalnu realizaciju svoje ‘mekane moći’. Amnesty International taj je fenomen nazvao ‘sportskim pranjem’. Saudijska država očito traži i prostor za diverzifikaciju njezina gospodarstva izvan ovisnosti o nafti, kroz jačanje sporta, zabave i kulturnog života. Izgradnja imidža zemlje kroz povezivanje sa sportskim čudesima i uzbuđenjima nije, uostalom, od jučer i ima dužu povijest čak i od Hitlerove Njemačke koja je iz istih pobuda ugostila Olimpijske igre 1936. Istu su stvar, prije Saudijaca, u Britaniji već radili i ruski oligarsi, i to ne primarno zbog poreznih pogodnosti.
Vlasništvo ili sponzorstvo nad vrhunskim, profesionalnim, nogometom oduvijek je bilo sredstvo za napuhivanje međunarodnog ugleda.
Last, but not least: svemu je, naposljetku, očito kumovala službena politika Downing Streeta koja diktira strateške smjernice. Na ovogodišnjoj konferenciji konzervativne stranke Borisa Johnsona, njegova ministrica vanjskih poslova Liz Truss više je nego znakovito srdačno pozdravila sve zaljevske monarhije kao bliske prijatelje i saveznike s kojima bi Britanija trebala uspostaviti još tješnje veze, no ni jednom riječju nije spomenula 27 zemalja Europske unije. Zagrljaj s represivnim ubojicama i nedemokratima očito je politički kurs ocvalog otočnog imperija kojemu nakon Brexita puno toga kronično nedostaje, pa hitnu pomoć traži među najbogatijima, bez bespotrebnog i suvišnog moraliziranja.
PIŠE DAVOR KRILE/slobodnadalmacija.hr