„Čitava moja generacija se odgojila na motiki. Ja evo nikako pobjeć od motike, uvijek joj kažem zbogom, ali opet dođe sezona i čeka me opet“, poručio je magistar agronomije Branko Rogić koji je sinoć u Knjižnici Ljubuški predstavio svoju knjigu znakovita naziva „Zbogom motiko ljubavi moja“.
Riječ je o njegovoj drugoj knjizi u kojoj su objedinjeni, među ostalim, poljoprivredni praktični i stručni savjeti te priče iz života, poneke humoristične, a mnoge poučne.
A sam naslov djela je vrlo sugestivan – ima u samom naslovu i one želje čovjeka da se okani teškog rada, ali ujedno i ljubavi prema motiki kao simbolu rada na zemlji.
Kako je sam Rogić kazao nakon promocije dajući izjave za medije, njemu je već 68 godina, a čitav život fizički radi.
„Čitav se život družim sa poljoprivrednim alatom. Motika je simbol sveg tog poljoprivrednog alata. Mene ljudi traže. Kada je sezona rezidbe maslina imam po 20-tak poziva. Ljudi su zadovoljni što ja odradim, pogotovo prinosom grožđa i kvalitetom maslinova ulja. Čitav sam život u vinogradu. Neće loza molitve, neg motike! Danas su strojevi i hvala Bogu da su strojevi, lakše je i bolje da su strojevi i da se okanemo te motike, ali mi stariji se moramo sjećati te motike“, govori ovaj agronom, koji se ne libi kritizirati one agronome koji svoj radni vijek provode u uredima.
A on sam svoj zanat razvija po terenu, ali ujedno i marljivo prati stručnu literaturu, te ima niz ideja kako razviti poljoprivredu u Hercegovini.
Kaže da je potrebno vratiti stare sorte.
„Ljudi idu vani i dobro je da se po Europi mogu zaraditi novci, ali ja mislim da i ovdje ima prilika. Ljubuški, pa i čitava Hercegovina mogu imati ekološku i organsku proizvodnju, a mi ništa na tom planu ne radimo. Kako su naši očevi imali povrća, a nije ni pesticida bilo? Zato treba vratiti te stare sorte. Nije bilo pesticida kada se proizvodila paprika u našem polju, a u međuvremenu smo mi uzeli neke sorte koje su osjetljive na bolesti“ , kaže Rogić.
On dodaje kako redovno istražuje i prati stručnu literaturu, a smatra kako u Hercegovini ima potencijala za uzgoj lupinastog voća i orašastih plodova.
„To je lješnjak, to je badem. Sada sam se upustio i na pistacio“, kaže Rogić i dodaje da pokušava nakalemiti pistacijo na smrdljiku.
„Ja još roda nisam vidio, ali tek u šestoj godini očekujemo rod“, kaže.
Što se tiče same promocije njegove najnovije knjige, ista je prošla u veseloj atmosferi.
Bilo je tu šala i pošalica i prepričavanja zgoda i nezgoda, a predstavljanje je dodatno obogatio autorov brat blizanac Zdravko Rogić glazbenim točkama na diplama.
Dvije priča iz knjige je pak pročitala Slavica Tomić.
U audiozapisu poslušajte razgovor kojeg je kolega Dušan Musa obavio s Brankom Rogićem
Ivan Herceg / Radio Ljubuški