Hrvati i njihovi potomci rasuti su po svijetu kao zvijezde po nebeskom svodu. Neki od njih vidljiviji su od drugih, kao i zvijezde, barem za neko vrijeme. Za vas sam prikupio crtice iz života onih koje sam tako rekavši „u hodu“ zapazio i o njima iz raznih izvora ponešto zabilježio. Poneke sam od njih i poznavao. A ovdje ih vi možete sve upoznati i vidjeti da u tom našem rodu i narodu ima stvarno nadarenih, radišnih i uspješnih pojedinaca diljem kugle zemaljske. Lijepo je (do)znati tko su ti naši sunarodnjaci i biti ponosan na njih. Svatko je od njih na svoj način obogatio svijet…
Među ovim kratkim životopisima pročitat ćete o ljudima vrlo različitih zvanja i iz raznih krajeva svijeta. Ali sve ih povezuju hrvatski korijeni. Svi su bili ponosni na ono što su ponijeli iz domovine ili naslijedili od svojih roditelja, djedova i baka – od domaćih jela i obiteljskih tradicija do hrvatske kulture općenito. Ali ima i još nešto što oni imaju zajedničko: prepoznali su svoje talente i imali životne ciljeve, te bili radišni, strpljivi i uporni u njihovu ostvarenju. Znali su da prirodna nadarenost nije dovoljna za velika postignuća. To je samo temelj na kojemu treba graditi, ustrajno radeći, ono što želimo u životu postići. Bili oni znanstvenici, glumci, pjevači, športaši… njihova je zvijezda zasjala i postala vidljiva jer su „brusili“ sami sebe, i to uz velike napore i žrtve.
Ante Čuvalo, Hrvati u svijetu – 101 životopis za školarce (i roditelje), CroLibertas Publishers, 2017.
Joe Magarac
radnik
Ne tako davno gotovo svaka kuća u Hercegovini i Dalmaciji imala je magarca. To je bio pravi junak našeg krša! Malo mu je trebalo hrane (čak i u sikavici je uživao!), a neumorno je i dobro radio. Magare je svatko ćuškao i udarao, ali kad je bilo za natovariti, onda hajde, mago, svakome je trebalo.
Čovjeka koji je jak i uvijek spreman najviše na poslu potegnuti ljudi znaju pomalo podcjenjivati i držati ga za ljudskog magarca. Ima snage, a ne zna bolje, pa neka radi za sebe i druge. A, svakako, treba mu se malo i narugati, kako je dobričina, odnosno u njihovim očima budala!
U Americi postoji narodna priča iz početka prošlog stoljeća o Joeu Magarcu. Tako mu čak pišu prezime, a ne Magaratz ili slično. Legenda govori o Magarcu kao vrlo snažnom čeličnom čovjeku, divovski snažnom. Smatra se da je priča nastala u okolici Pittsburgha, država Pennsylvania, gdje su bile poznate željezare u kojima je radilo puno imigranata; u kojima se teško, nevjerojatno teško radilo. Naravno, tamo je početkom stoljeća stiglo puno Hrvata u potrazi za poslom, bilo kakvim poslom.
Magarac, kako legenda veli, bio je izvrstan čovjek. Ali premda je bio od željeza i neshvatljive snage, imao je čisto srce i duboko osjećao za svakog čovjeka, posebice za svoje kolege koji su radili u paklenoj vrućini golemih talionica željeza. Tako je on u jednom natjecanju u podizanju tereta kao „nagradu“ dobio curu, lijepu Mary Meštrović. Ali on ju ne uzima k sebi, nego joj dopušta da se uda za momka kojega je voljela, Stevea/Stjepana Pušića. Ovaj dobroćudni gigant od željeza uvijek se pojavljuje u kritičnim trenutcima, kad je život nekog radnika u opasnosti. On stiže i svojom snagom spašava ljude od sigurne smrti; podiže usijane i teške grede, izvlači ljude iz žvalja visokih peći koje gutaju ljudske živote. U jednoj se verziji kaže da je jednom zaustavio pedeset tona tešku komadinu željeza koja je letjela
prema skupini radnika. Kad bi se nasmijao, sva su svjetla u tvornici zadrhtala ili se ugasila od jačine njegova glasa.
Legenda ima dva različita završetka. Jedan kaže da se Joe Magarac rastapa u najkvalitetnije željezo i od njega je sagrađena nova željezara u Braddocku blizu Pittsburgha. Druga verzija veli da je Joe otišao u okolne planine i tamo još u nekoj pećini spava, a njegov duh kruži tvornicama željeza kao zaštitnik radnika.
O Joeu Magarcu ima i nekoliko objavljenih pjesama, oveći broj umjetničkih slika i kipova, čak je i poštanska markica izdana u Americi u čast ovog radničkog junaka. Bilo je prijedloga da mu se sagradi trideset metara visok spomenik u Pennsylvaniji, državi u kojoj je nekoć cvjetala industrija željeza. Ali zanimljivo je da se američki skupljači narodnih priča, ili drugi koji su se bavili ovim legendarnim junakom (osim Hrvata) nisu potrudili ili nisu htjeli, potražiti pravo podrijetlo Joea Magarca.
Očito je da se radi o našem čovi; o kakvu gorostasu Josi, Jozi, Hrvatu, snažnu dobričini magarčevih vrlina: teško radi, malo mu treba, a nikad se ne buni! Josu su njegovi sunarodnjaci i supatnici iz šale prozvali magarcem. Jamačno je bio dobroćudan gigant, uvijek spreman riskirati život za drugoga. Osim toga, među Hrvatima je odvajkada bila dobro poznata istarska priča o Velom Joži, koju su hrvatski radnici u američkim željezarama i rudnicima mogli lako preinačiti u legendu o Joeu Magarcu.
Kad govorimo o ljudima, obično se vrtimo oko onih moćnih, „poznatih“ i „slavnih.“ Njih se veliča, o njima se piše i njima se laska. Ali kao što su Joe Magarac i ostali „magarčići“ izgradili američku industriju i uzdigli njezine velike moćnike, tako moćni i slavni svagdje stoje na ramenima Velih Joža i Joea Magaraca. Zato je naš Joe Magarac golem i važan čovjek u Americi, posebice među Hrvatima, kao i svi ostali Jose i Joze na čijim je leđima sagrađena današnja Amerika, a i ostali svijet.
JOE MAGARAC
(nepoznati pisac – prijevod s engleskoga)
Joe Magarac – rođen lijevati željezo
Dio njega, legenda… dio njega, stvarnost.
Došao iz Braddocka, zemlje, kamena i brda!
Kralj ingota, Ponos Željezare.
Joe Magarac, preko sedam stopa visok
Ništa u njemu nije bilo plašljiva ili sitna
Skupljao je otpatke željeza, vapnenac i rudu,
Puhao je bjeličastu vrućinu u razbuktalo-crveni huk.
Izlijevao je tekuću vatru u svaki ingo kalup
I grabeći pregršt prije nego što se ohladila.
Kroz prste ju je cijedio i gledao kako se stvrdnjava.
Iz mekušaste vruće vrpce u trake željeza.
Razgovarali su kako će usavršiti proizvodnju željeza,
Joso ih je slučajno čuo i priskočio im upomoć,
Bacio se u juhu od željeza
I nasmijan se rastopio Joe Magarac.
dr. Ante Čuvalo
izvor:hkv.hr