Selo Bančići, udaljeno nekih 10 kilometara od Ljubinja poznato je po brojnim stogodišnjacima koji su živjeli ili žive u ovom hercegovačkom selu. Njihova dugovječnost objašnjava se čistim zrakom, prijatnom klimom i očuvanom životnom sredinom. Ipak, najpoznatiji lokalitet Bančića je ‘vječno zeleni dub’.
Stari hrast (dub) u Bančićima ne gubi lišće tijekom cijele godine, tako da ga mještani nazivaju ‘vječno zelenim’. Ovaj prirodni fenomen pokušali su objasniti brojni znanstvenici. Smatra se da se radi o specifičnoj vrsti mediteranskog hrasta čije rasprostranjenje se veže za neke grčke otoke.
Mještanin Bančića Milan Turanjanin koga smo zatekli u selu, ispričao nam je legendu koja živi o ovom zelenom hrastu.
“Sa koljena na koljeno prenosi se predaja koja kazuje da se u proputovanju kroz ovaj kraj pod stablom duba odmarao Sveti Sava, koji se nakon ljetnjeg sna prenuo osjetivši novu snagu u nogama i kazao: ‘Kad si ti mene svojim hladom odmorio, da Bog da uvijek bio svjež i zelen'”, priča nam Milan.
Pripovjedači legendu učvršćuju i činjenicom da neke starosjedilačke obitelji sa bančićke površi proslavljaju Svetog Savu. Čudo ili neobjašnjena prirodna pojava, ali, još nema čvrstih znanstvenih potvrda o kakvoj vrsti je riječ. Prvi je znanstvenu zabilješku ostavio austrijski botaničar u drugoj polovini devetnaestog stoljeća, dao mu ime, i upisao ga kao jedini do tada poznati primjerak.
“Čudno je to sve, ne znamo kako se tu obreo, čak su neki biolozi govorili da je on prvi ili posljednji primjerak svoje vrste”, završava Turanjanin.
U narodu se vjeruje da bi onoga tko ovaj hrast ošteti snašlo veliko zlo, pa se pravila o nediranju zelenog hrasta već stotinama godina svi pridržavaju. Narod ga smatra svetim drvetom, pa u čast tome mještani sela Bančići godinama unazad organiziraju sabor svake godine početkom prosinca, baš na mjestu kod zelenog hrasta.
Autor: Z. Lojpur/Hercegovina.info