“Mi smo protiv ovog pomilovanja jer stvari tu nisu razriješene. Ova tema služi za odvraćanja pozornosti od bitnih tema u Hrvatskoj”, istaknuo je saborski zastupnik Nino Raspudić (Klub Mosta) gostujući u srijedu u emisiji RTL Direkt. Govorio je o molbi generala HV-a za pomilovanjem bivših komunističkih agenata Josipa Perkovića i Zdravka Mustača te o milosrđu na koje se pozvao general Ante Gotovina prilikom argumentiranja svoje odluke oko potpisa molbe.
Izostanak lustracije u Hrvatskoj
“Dobro je biti milosrdan, ali treba znati što je milosrđe. Milosrđe mora to raditi dragovoljno i ne pod prisilom. Na milosrđe mogu pozvati eventualno žrtve ubojica. Milosrdan mora biti onaj koji je moćniji od onoga kome iskazuje milosrđe. U Hrvatskoj to je još uvijek nejasno jesu li to nemoćni starci na kraju života ili su moćnici koji vuku konce. U prilog tome ide činjenica da je Perković instalirao sina u Uredu dvojice predsjednika, najprije Mesića, a potom Josipovića. Da se u Hrvatskoj dogodila lustracija, lustracija je etimološki rečeno prosvjetljenje, da su se otvorili arhivi. Kada kažem lustracija ona se trebala odnositi na ljude koji su bili izravan dio represivnog aparata, koji su uništavali tuđe živote “, tvrdi Raspudić.
Raspudić govori da se sve to bilo dogodilo, onda bismo mogli razgovarati: “Evo, sve se zna. Ništa više nije tajno. Nikakve vezice i utjecaji ne postoje”. Tek onda možemo raspravljati, a prije svega se trebaju čuti glasovi žrtava je li dosta odležati 5 ili 10 godina, pa hoćemo li udijeliti milosrđe.
Na pitanje zašto Gotovina ne bi mogao nekome oprostiti bez obzira je li na strani žrtve ili ne, Raspudić kazuje:
“Gotovina nije suveren u Hrvatskoj. On može iznijeti mišljenje. To je njegovo pravo”, dodaje Raspudić.
“Očito da se njima nije moglo i nije htjelo suditi u Hrvatskoj te smo se doveli u tu situaciju da Njemačka mora odrađivati taj posao”
Kada govorimo o godinama, puno ljudi se zaplelo u kontradikcije sa samima sobom, kaže Raspudić.
“Ante Nobilo je bio tužitelj u postupku protiv Artukovića koji je imao gotovo 90 godina, Alzheimerovu i Parkinsonovu bolest i dovukli su ga u sudnicu na nosilima. Oni su sudili biljki to je bio ishlapljeli starac koji ništa nije razumio. A ovaj je 15 godina mlađi i priseban. Ili s jedne strane nije trebalo pokazati milosrđe i uzeti zasluge iz Domovinskog rata, Merčepu, Đuri Brodarcu.. Sad su odjednom veliki zaslužni branitelji Perković i Mustač. Jednu vrlo zanimljivu stvar prije 500 godina piše Niccolò Machiavelli u svojim raspravama u prvoj dekadi Tita Livija kada piše o Rimskoj Republici i njezinim vrlinama.
U jednom poglavlju kaže da dobro uređena republika uvodi nagrade i kazne svojim građanima, nikada ne nadoknađuje jedne drugima. Dakle, ako se mi ogriješimo o zakon – treba nas kazniti. Ako smo zaslužno nešto učinili za zajednicu – treba nas nagraditi. Da se u Hrvatskoj organiziralo na vrijeme suđenje Perkoviću i Mustaču kao olakotne okolnosti bi im se eventualno dijelom moglo ubrojati te zasluge ako ih je bilo ili uzeti u obzir godine kada im se određivala kazna. Ali očito da se njima nije moglo i nije htjelo suditi u Hrvatskoj te smo se doveli u tu situaciju da Njemačka mora odrađivati taj posao”, objašnjava.
“Nijedan element milosrđa nije prisutan u ovom slučaju”
Raspudić je rekao da je Gotovinina izjava o činu milosrđa pogrešna.
“Logički gledano, a i teološki je pogrešna. Naveo sam vam dva elementa čina milosrđa, od kojih ni jedan nije prisutan u ovom slučaju. Ja se ne slažem s Gotovinom. Ja ne mislim da je on izdajica”, kaže Raspudić.
Smatra da ova tema služi za odvraćanja pozornosti od bitnih tema u Hrvatskoj.
“Umjesto da pričamo o kriminalu i optužnicama HDZ-a, o gorućim stvarima, mi pričamo o uvredama predsjednika i premijera”, govori.
O tome kako su Perković i Mustač bili i branitelji u Domovinskom ratu te o pitanju ne bi li iz tog razloga trebali biti pomilovani, Raspudić govori:
“Zakonom su regulirana sva prava hrvatskih branitelja, bilo da se radi o mirovini, zdravstvenoj socijalnoj skrbi.. Puno se mistificira oko jugoslavenskih udbaških kadrova koji su prešli na hrvatsku stranu. A gdje su to oni mogli ostati? Njihov izbor nije bio između jugoslavenskog Beograda i Hrvatske, već između Miloševićevog srpskog Beograda gdje bi oni barem kao etnički Hrvati bili gledani s podozrenjem. Oni nisu imali kamo u tom trenutku, nego pretrčati na ovu stranu”, kaže Raspudić.
“Ja se mogu složiti s premijerom Plenkovićem da ne treba dati pomilovanje jer sam objasnio zašto to nije čin milosrđa. Nisam siguran tko je ovo sve zakuhao”, smatra Raspudić.
Smatra da bi pomilovanje stvorilo velike probleme.
Izvor: narod.hr