Ovaj idiom izgleda važi u svakom vremenu, bez obzira što se trudimo da usvojimo demokratska načela, koja su utemeljena kroz Europsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Na to nas obvezuju također i ustavi i zakoni.
No, svakodnevno se susrećemo sa situacijom da jedni mogu nešto raditi i da ostanu nekažnjeni, te da mediji i političari čak to i podržavaju, dok drugi ako to isto učine bivaju razapeti, što od medija, što od političara, međunarodne zajednice, pa i kolega, piše Hrvatski Medijski Servis.
Dobro se sjećamo kada je bivši predsjednik VSTV Milan Tegeltija dao ostavku i na mjesto predsjednika VSTV i na mjesto sudca, te je nakon toga počeo raditi kao savjetnik člana predsjedništva Milorada Dodika. Zbog toga što je napustio pravosuđe i što je počeo da radi kao savjetnik člana Predsjedništva Milorada Dodika, biva razapinjan i osuđivan svakodnevno od strane medija pod bošnjačkom kontrolom, zatim od bošnjačkih političara, međunarodne zajednice, te od kolega sudaca i tužitelja.
Nakon ovoga bivša članica VSTV Berina Alihodžić, koja je bila tužiteljica Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo, nakon što joj je istekao mandat i otišla u mirovinu našla se na predizbornim plakatima ispred stranke Socijaldemokrati (SD BiH) , kao kandidat za Federalni parlament.
Dakle, nalazi se na listi na 8. mjestu, a što znači da je od prije bila aktivna i dobila poziciju od čelnika stranke.
Niti mediji, niti političari, niti međunarodna zajednica, niti suci i tužitelji ne progovoriše niti riječi o ovome.
Ova bivša članica VSTV je bila poznata po moraliziranju i napadu na Milana Tegeltiju, tek kada joj je netko iz bošnjačkih političkih stranaka signalizirao da ga treba napadati, inače prije toga je bila izuzetno dobra s bivšim predsjednikom Milanom Tegeltijom.
Ona se navodno borila protiv nepotizma, a sva njena obitelj je uposlena u pravosuđu i napredovali su brzinom munje. Njena sestra je sutkinja Vrhovnog suda Federacije, brat tužitelj Tužiteljstva BiH, a sestričina izabrana za sutkinju Općinskog suda Sarajevo za vrijeme njenog mandata u VSTV.
Imala je preko 20 zastarjelih predmeta i ona i njen brat dok je bio kantonalni tužitelj, te su stegovno procesuirani i osuđeni sa nekom novčanom kaznom, ali to nije spiječilo njenog brata da napreduje do mjesta državnog tužitelja.
Ova obitelj je očito imala protekcije u VSTV-u, pogotovo kada se uzme da joj je prijateljica bila bivša dopredsjednica VSTV-a Jadranka Lokmić Misirača, koja je također bila bliska sa Zlatkom Lagumdžijom, koji je bio član SDP-a.
Bilo kako bilo Bošnjaci mogu sve, dok Hrvati i Srbi ne mogu, jer imaju salve osuda.
Također Aplikacija Skay je pokazala da tužiteljica Dijana Kajmaković ne treba obavljati više dužnost tužiteljice, dok se detaljno ne ispita zašto je spominjana od narko kriminalaca i je li im odavala tajne, amnesirala od istraga i uzimala novac.
Ona ne samo da nije smijenjena, nego je i kandidat za Glavnog tužitelja tužiteljstva BiH i još je brani predsjednik VSTV Halil Lagumdžija.
Sve to ukazuje na različite aršine i opravdanje svega onoga što se dogodi kod nositelja pravosudnih funkcija koji su Bošnjaci, dok su drugi nositelji funkcija u pravosuđu, koji su pripadnici drugih nacionalnosti, za sitnicu bivali razriješeni.
Ako nositelji pravosuđa tako razmišljaju, kako onda očekivati pravdu u ovome društvu!
Smatramo da zato i nisu završeni ni mnogi predmeti ratnog zločina, jer tužiti i suditi mogu samo oni, koji su u mogućnosti intelektom izdići se iznad svake situacije, bez unošenja emocija pripadnosti određenom narodu, a držeći se samo dokaza i zakona.
Zbog toga u Bosni i Hercegovini i vlada nered, jer su policija i pravosuđe najodgovorniji za red u državi.
/HMS/