Franjevački samostan, župa Humac i cijela društvena zajednica Grada Ljubuškog dobit će još jedan iznimno vrijedan i važan građevinski objekt.

Riječ je o Domu sv. Ante, građevini koja će sadržavati i objedinjavati stari povijesni dom i dobiti novi dozidani dio po visini i širini. Gledajući već sada što je napravljeno, bit će to dojmljiva i razmjerno prostorno bogata i sadržajna zgrada, koja će zadovoljiti značajne i nemale potrebe, piše Večernji list BiH.

Korijeni iz 1933.

Dom sv. Ante na Humcu vuče korijene od 1933. godine, kada ga je počeo graditi fra Rudo Mikulić, glazbenik amater, veliki zaljubljenik u glazbu. Ta njegova ljubav prema glazbi potaknula ga je da gradi dom. Naime, fra Rudo je 1932. godine osnovao Limenu glazbu na Humcu, no nisu imali prikladne prostore za vježbanje pa su to radili u staroj fratarskoj kući na Baščini, na rijeci Trebižat.

Već sljedeće godine fra Rudo pokreće izgradnju Doma sv. Ante u neposrednoj blizini samostana na Humcu, kao kulturnog centra. Iako nije bio posve završen, dom je ubrzo otvoren i fra Rudo uvodi u njega svoje svirače. Osniva i pokreće HKUD “Sv. Ante”, zatim Društvo sv. Ante u kojem su, osim Limene glazbe, bila pjevačka društva i zborovi, s jako velikim brojem članova. No, dolazi rat, sve je stalo, i, nažalost, fra Rudo je obolio od tifusa te umro 1942., u 45. godini života. Nakon rata, 1945., komunistička partizanska vlast nasilno je oduzela dom i sve što je u njemu bilo pogasila, jedino se održala Limena glazba koja se ugasila 2005. godine, da bi se nedavno ponovno obnovila.

Njegova zamisao nije se nikad ostvarila. Našao sam projekt doma koji je on zamislio i zacrtao, sadržavao je koncertnu dvoranu sličnu onoj na Kaptolu u Zagrebu, današnjoj dvorani kazališta Komedija. Napravio je temelje te dvorane, ali nikad je nije uspio podignuti. Istražujući i proučavajući građu o domu, iako je ima veoma malo sačuvano, nešto slika i nešto napisano u časopisu “Kršćanska obitelj”, želimo da se on izgradi i vrati te uključi u prvotne svrhe, kao kulturni centar. Iako imamo velik samostan, oskudni smo s prostorom za bilo koje događaje i zato smo pristupili njegovoj obnovi i dogradnji te ostvarenju onih zamisli koje je fra Rudo imao, objašnjava fra Dario Dodig, gvardijan Franjevačkog samostana na Humcu.

Oko 1.400 kvadrata

U domu su dvije velike dvorane. Jedna je koncertna, s oko 350 sjedećih mjesta i namijenjena je za koncerte, predstave, priredbe, predavanja, promocije i slično. Jedan dio toga dosad je održavan u novoj crkvi, što nije osobito prikladno za prostor crkve. Iznad nje bit će još jedna dvorana koja će moći primiti oko 200 osoba, također za različite prigodne kulturne i druge događaje i susrete, domjenke, druženja i si.

Bit će i četiri učionice za različite potrebe i prigode, vježbanje i probe Limene glazbe, KUD-a “Sv. Ante”, župnih pjevačkih zborova, framaša, ministranata… Od pomoćnih prostorija, bit će garderoba, toaleti u prizemlju i na katu, tu je i balkon s kojeg se pruža lijep pogled na Ljubuški, a planirano je i dizalo za invalide. Ukupno je oko 1.400 četvornih metara korisnog prostora.

Arhitektonski je uklopljen stari dom, njegov izvorni kameni oblik. Kamen je bio pun naslaga, očistili smo ga, fugirali, ono što je bilo oštećeno, promijenili smo. Željeli smo ga sačuvati jer on ima svoju simboliku, a na lijepom je mjestu, blizu samostana, čak i dominira gledajući iz grada i već sada lijepo izgleda. Ne možemo točno reći kad će se privesti kraju, to ovisi o financijskim mogućnostima. Prijavljujemo se na različite fondove i izvore financiranja, nadamo se i nastojat ćemo da to bude što prije, kaže gvardijan fra Dario Dodig za Večernji list BiH.

Financijsku potporu dobivali su preko natječaja, od Vlade RH, Vlade FBiH, Vlade ŽZH, Grada Ljubuškog i različitih dobročinitelja te darovatelja.

Izvor: Večernji list