Trideset i pet godina je poprilična brojka i u svakom slučaju obljetnica dostojna respekta…
Znaju to i u kaštelanskoj klapi “Cambi” kroz koju je tijekom posljednjih desetljeća prošlo mnogo glazbenika; stvorila se definitivno jedna ogromna družina…

A kao i u svakoj družini, pa tako i ovoj, nije uvijek sve išlo glatko i bajno. Neki su se članovi zadržali, neki ne, bilo je tu i trzavica, no i u tome jest čar… Kad se sve zbroji i oduzme – o njihovim najvećim usponima i padovima, kao i planovima… popričali smo s Hrvojem Lozančićem.

– Velika je to obljetnica i kad pogledam popis osoba koje su prošle kroz klapu “Cambi” iz Kaštel Kambelovca, kroz njezino formiranje, afirmaciju, pomlađivanje… velika je to obitelj. Naravno nije uvijek bila monolitna i složna, nisu svi iz klape odlazili bez primjedbi, jer bi to u ovom podneblju bio i znak beskrvnosti… No klapa “Cambi” je opstala, i u tome je posebna.
Kakve god bile promjene u njezinom sastavu, klapa je uvijek imala isti stil i pečat, u svim svojim glazbenim etapama ili područjima ostala je drukčija od ostalih, i jedinstvena.

Vi ste i najnagrađivanija klapa… Koje priznanje vam je nekako srcu najdraže?
– Za mene osobno osvajanje nagrade na Festivalu dalmatinskih klapa​ Omiš 2009., nagrada i publike i žirija. Ali bilo je jako zanimljivih razdoblja, primjerice kada dođeš kao klapa, pojaviš se kao strano tijelo na festivalu zabavne glazbe i osvojiš festival. Na svoje, ali i čuđenje svih ostalih. Uspjeh je u istoj godini nanizati pobjede na festivalima različitih glazbenih žanrova (a cappella – tradicijski, a cappella – klapski program, zabavna glazba), tu su i Porini za najbolje izvedbe, albume, međunarodni festivali, međunarodne turneje za nedomicilnu publiku… Pokušajte pronaći takvo ime među danas razvikanim estradnim imenima i shvatit ćete kolika je ostavština klape “Cambi”.

Postoji li neka neostvarena glazbena želja?
– Žao mi je što 2013. godine, uoči našeg dolaska u SAD nismo ostvarili suradnju s Paulom Simonom. U planu je bilo snimiti jednu njegovu pjesmu, ali dati joj neki naš pečat.
Šteta da nismo uradili taj globalni iskorak. Pjesme poput “Bridge Over Trouble Water” ili nikad izlizana “Sound of Silence” u našoj izvedbi zvučale bi začuđujuće ostatku svijeta. Tko zna kakav bi bio odjek toga u svijetu i dokle bi dogurali… Mislim da bi se hrvatska glazba još više dičila s nama.

STRPLJIVI SMO I RADIMO

U posljednje vrijeme često se čuju komentari da se klapska pjesme previše iskomercijalizirala, što vi mislite o tome?
– Tu bi trebalo pojasniti neke pojmove. Klapa je pojam za glazbeno tijelo koje višeglasno pjeva u karakterističnom stilu. Klapska pjesma je opet nešto što osim stila ima i određeni izričaj. A zabavne pjesme koje pjevaju klape su opet nešto treće. Na sreću, moja klapa nema problem s isključivošću tih stilova. Ali naravno da dio zamjerki ide na one sastave koji se zovu klapa, a niti malo ne gaje, niti su sposobni prezentirati klasičnu klapsku izvedbu. Legitimno je da ljudi pitaju ta pitanja.

Nedavno ste izdali i album “Daj da budem tvoj”… Kakva su vaša očekivanja i imate li kakve “grube” procjene kada ćete ga moći i uživo predstaviti publici?
– To je sjajan album s različitim motivima, stilovima… Nastajao je u razdoblju od četiri godine, ali intenzivno zadnjih godinu dana. S obzirom na to iskustvo u sljedećem albumu želimo ujednačiti izričaj i zvuk, a to bi značilo kratko, ali intenzivno snimanje albuma. A kada ćemo opet na pozornicu? Jobovski smo strpljivi i radimo… I ne pitamo kad ćemo, jer to pitanje boli svakoga glazbenika. No imamo planove za promociju novog albuma, koja bi ujedno bila i proslava 35. godine klape, uz stara poznata imena koja su ponovno s nama. Već vrijedno radimo… i u “niskom smo startu”. U planu su i veliki koncertni prostori i dvorane te događanja do samog kraja godine: Zagreb, Split, Dubrovnik, Pula, Osijek, Rijeka, Šibenik, Zadar, Varaždin…

Kroz klapu je prodefiliralo mnoštvo pjevača, koliko vas je sada u klapi? Pretpostavljam da uz glazbu imate i dodatne poslove, čime ste još okupirani?
– Puno je ljudi prošlo. U samom početku, dok se klapa formirala, ali i došla do svoje afirmacije. A nakon toga… pa i zbog sile godina. Mogu slobodno reći da je zbog snažnog vokalnog pristupa klapa “Cambi” tražila mlađe pjevače. Kolege koji su mene dočekali prije 15-ak godina u klapi, danas ne mogu pjevati tako težak program. A u klapi je bilo i bit će svake struke: slobodnih umjetnika, ribara, profesora, inženjera, pitura, samostalnih poduzetnika…, jer svatko od nas se nečim bavi.
Ali koliko nas je, nek’ ostane tajna. Jer u pogledu toga imamo neka iznenađenja…

PIŠE ANITA MATIĆ/slobodnadalmacija.hr