Mladi glazbenik Dominik Lučić posljednjih je mjeseci privukao pažnju javnosti svojim obradama klasika domaće svjetovne i duhovne glazbe.

Stotine tisuća pogleda na YouTubeu i društvenim mrežama pokazuju da je Lučić svojim specifičnim aranžmanima, produkcijom i suradnjom s poznatim mladim glazbenicima pogodio ukus publike, osvježivši pritom donekle repetitivnu duhovnu scenu.

Tim povodom napravili smo kratak razgovor s njim.

“Cijela priča oko projekta krenula je zapravo slučajno. O glazbi stalno razmišljam, to je poziv koji mi je Bog dao, i dnevno u glavi slažem bezbroj aranžmana. Jednom prilikom čuo sam od Tonyja Cetinskog pjesmu “Kad bi dao Bog” i učinilo mi se da bi ona dobro zvučala kao balada. Pričao sam o tome s jednom kolegicom koja me potaknula da snimim svoju verziju. Izvedba, koju sam snimio mobitelom iz prvog pokušaja, joj se svidjela pa mi je predložila da video stavim na društvene mreže. Odlučio sam ga na 24 sata objaviti na Instagram profilu i reakcije su bile odlične, javio mi se čak i Cetinski…”

Zanimljivo je da je video objavljen samo nekoliko sati uoči potresa koji je prošle godine pogodio Zagreb. Dominik će nam reći da ga tada snimanje obrada nije pretjerano zanimalo no smrt Anamarije Carević, jedine žrtve potresa, potaknula ga je da odsvira još jednu pjesmu.

“Osjetio sam poticaj da otpjevam ‘Vjerujem u anđele‘ od Olivera Dragojevića i ona je doživjela najveći uspjeh. Imala je više od dva milijuna impresija i dosegnula ljude u svim dijelovima Hrvatske, pa čak i inozemstva. Mnogi su mi javljali kako im je izvedba pružila utjehu.”

Tada je shvatio što može i želi postići sviranjem covera.

“Kad sjednem za klavijature i zapjevam osjećam kao da me talent koji mi je Bog dao liječi i izgrađuje. Ispunja me veliki mir koji želim prenijeti drugima, uvući ih u svoj svijet.”

Uskoro je otvorio svoj YouTube kanal i pokrenuo projekt koji je naišao na pozitivne odjeke. U tome mu je pomoglo glazbeno i producentsko iskustvo koje je stekao radeći s brojnim hrvatskim i svjetovnim glazbenicima. Tu se ističe skladanje, aranžiranje i produciranje za Stjepana Lacha, Adrijanu Baković, Dina Petrića, Marka Kutlića i brojne druge, a također i sviranje s Alanom Hržicom, sestrama Husar, Anom Rucner te cijelom plejadom mladih domaćih izvođača. Također, s Janom Ercegom osnovao je i LE produkciju.

“Moja prva prava profesionalna suradnja bila je s Anom Rucner. Bio sam glazbeni direktor njezine kineske turneje na kojoj smo pomoću glazbe promovirali Hrvatsku. Imali smo velike planove za prošlu i ovu godinu, ali ih je pandemija poremetila.”

Svoje snage usmjerio je zato u drugom smjeru, a projekt #CoveromPoHrvatskoj na tom putu ima posebnu važnost.

“Htio sam ljudima, uz taj osjećaj koji imam dok izvodim pjesme, pružiti i drugačiju perspektivu na njih. Mnogi se kod obrada trude poštivati strukturu originala, no ja volim izaći izvan okvira, iskoristiti svoje darove aranžiranja i produciranja te ljudima priuštiti novo iskustvo. Pritom mi je cilj napraviti takav aranžman u kojem su dovoljne samo klavijature i glas. Druga mi je želja promovirati predivna mjesta Lijepe naše. Zato spotove, u suradnji s kolegom Filipom Bašićem i njegovom ekipom, snimamo uglavnom na otvorenom. Zadnji je odrađen na Rastokama koje imaju predivnu moć. Bog tu ljepotu nije stvorio samo za sebe, već želi da uživamo u bogatstvu koje nam je dano.”

Na nekim spotovima ostvario je suradnju i s popularnim pjevačima, članovima nove generacije hrvatskih glazbenika, kao što su Zsa Zsa i Marko Kutlić.

“Zsa Zsa mi se javila nakon što je poslušala moju izvedbu pjesme ‘Kad sve utihne‘ koju sam objavio na Veliki petak prije godinu dana. Razvila se ideja za suradnju i uskoro smo dogovorili da ćemo snimiti obradu ‘Dubina’. Nakon nekoliko dana složio sam klavirski i vokalni aranžman. Zanimljivo je da je visoka dionica koju Zsa Zsa izvodi na kraju pjesme prvotno snimljena u nižoj oktavi, no na vlastiti prijedlog ponovno ju je otpjevala oktavu gore. Ljudima se to posebno svidjelo i mislim da je ‘Dubinama’ dala jednu novu visinu.”

Suradnja s Markom Kutlićem započela je pak iz ranijeg poznanstva.

“Već neko vrijeme pratim njegov život i glazbeni rad. On je veliki prijatelj s kojim puno razgovaram i raspravljam. Također posebno uživa u pjevanju duhovne glazbe i srce mu gori kad ju izvodi. To mi je bilo dovoljno da s njim, kao bratom i prijateljem, ostvarim suradnju i da svojim glasovima slavimo Boga. Tako ću nastojati i u svakoj budućoj suradnji.”

Dominik Lučić otkrio nam je i kako je u ovo vrijeme pandemije, na poziv fra Marija Berišića, zajedno s Markom Kutlićem počeo voditi župni zbor u zagrebačkoj Donjoj Dubravi kod kapucina. To nas je dovelo do još jednog zanimljivog detalja.

“Iza sebe imam neobjavljenu zbirku uglazbljenih psalama. Kad sam se kao srednjoškolac vratio s obitelji u Hrvatsku, počeo sam voditi župni zbor u Brckovljanima. Zadao sam si tada misiju da za svaku nedjelju uglazbim psalam predviđen liturgijom toga dana. Radilo se o velikom izazovu na koji potičem i druge, osobito kršćanske glazbenike. U Katoličkoj Crkvi imamo veliko bogatstvo.”

Inače, naš je sugovornik djetinjstvo proveo u Švicarskoj, a u Hrvatsku se vratio s 15 godina. Smatra da je to bio jedan od ključnih poteza koji mu je pomogao da sačuva vjeru koju je primio u obitelji.

“U Hrvatskoj je vjera više od nedjeljne mise. Kad smo se vratili uključio sam se u rad Marijine legije i po prvi puta dublje zaronio u razmatranje i meditaciju. Isto sam doživio i kroz sviranje u svom prvom bendu Sliryc 33 (pobjednici Uskrsfesta, op.a.). Mi bismo većinu proba proveli u meditaciji i to me fasciniralo. S druge strane, prijatelji koje sam imao u Švicarskoj uopće ne razmišljaju o vrijednostima koje Crkva promovira. Izgubila se kršćanska kultura.”

“Najveću je ulogu pak odigrala duhovna glazba koja me zaintrigirala i koju sam upijao poput spužve. Zahvalan sam Bogu na tome.”

Izvor:bitno.net