Zlatan Stipišić – Gibonni miljenik je generacija i dobitnik brojnih Porina, te jedan od najvećih kantautora svih vremena čija glazba daleko nadilazi granice Hrvatske. Nedavno je, nakon skoro četiri godine, izdao novu pjesmu, a uskoro se očekuje i njegov novi album.

– Kad pišeš postoji ta neka faza koju ja zovem ‘ljubav na prvi pogled’ – misliš u tom trenutku da je to super, i onda prođe jedan period i vidiš da to nije super. Imam jedan instinkt po kojem napravim taj izbor, je li stojim iza pjesme, je li ona imala neki svoj razlog kad je nastajala, otkrio je Gibonni gostujući u HTV-ovoj emisiji U svom filmu.

Pjesma “Kiša” snimana je u Africi i Hrvatskoj, i ujedno je i najava za novi album, a njom je Gibonni još jednom pokazao koliko mu je bitna njegova publika i koliko ne da sam sebi da ide ispod određene razine kvalitete.

– To je kao neka zahvalnost prema svemu ovome što se dogodilo. Neko vrijeme pisao sam tekstove drugim pjevačima zbog svoje egzistencije, i to me frustriralo. Mislio sam kad bih samo imao šansu za svojih pet minuta – i onda se tih pet minuta rasteglo na 28 godina, moram biti zahvalan onome tko mi je dozvolio da to bude kako ja hoću – a to je publika, kaže Gibonni.

– Inače mi je lakše objasniti to što radim kad pričam o filmu, nego kad pričam o glazbi. Čini mi se da ljudi glazbu i te podjele unutar stilova i žanrova shvaćaju dosta ‘vojnički’ – toga u filmskoj umjetnosti nema, tamo se žanrovi isprepliću. Ne postoji čovjek koji gleda samo vesterne, rekao je dodavši kako ga to često dekomodira. Može pjesma biti i spontana, po instinktu, kaže.

Objavljivanje svake njegove nove pjesme velik je događaj za glazbenu scenu, a Gibonni kaže da, iako se početna ideja o pjesmi često održi, zna otići i u nekom drugom smjeru.

– Kad je pjesma lijepa, ona je kao lijepa žena, sve joj dobro stoji. U nekom momentu se zna dogoditi da je pjesma lijepa, ali ništa joj ne stoji, nešto nije u redu, kaže Gibonni. Smatra da svaki novi album treba raditi kao da je prvi i s istom dozom žara. Jedino što me zanima kad ulazim u studio je da li je taj žar tu – ako se još uvijek možemo osjećati kao tinejdžeri debitanti u studiju – to je najbolji osjećaj, ističe Gibonni i dodaje kako je na koncertima obrnuta filozofija – naime, svaki odrađuje kao da mu je zadnji. Onda mogu dati sve od sebe.

Gibonnijev otac, Ljubo Stipišić, bio je cijenjeni muzikolog i poznati autor autohtone dalmatinske ‘pisme’.

– Desetljećima se govorilo da mi on piše pjesme, kroz smijeh priča Gibonni i dodaje: Nikad nismo sjeli zajedno za klavir. Ipak, upijao je mnoga očeva razmišljanja i savjete koja su mu kasnije koristila u karijeri.

Mnogi Gibonnijevi kolege s glazbene scene iznimno cijene njegov rad, uključujući njegove dobre prijatelje i suradnike Urbana Matiju Dedića.

– Poklopilo se puno toga – od trenutka, do načina na koji je on odrastao, podneblja gdje je odrastao. Što se tiče tekstova, to je priča za sebe. Vrlo je detaljan, pazi na svaku stvar i uvije daje najbolje što može, opisuje Urban Gibonnijev specifičan glazbeni stil. Matija Dedić dodaje kako je tajna ‘Gibinog’ uspjeha opuštena i dobra komunikacija s publikom. To tako spontano i opušteno radi, da su ljudi presretni, objašnjava Dedić.

Gibonni je rođen 13. kolovoza 1968. u Splitu, gdje je završio i Umjetničku školu, smjer kiparstvo. 1985. jedan je od osnivača i prvi pjevač splitskog sastava Osmi putnik. Dvije godine živio je u Berlinu, gdje je svirao s grupom V2. 1991. godine objavljuje prvi samostalni album Sa mnom ili bez mene, a dvije godine kasnije izlazi album Noina arka. 1994. objavljuje album Kruna od perja, a 1996. album Ruža vjetrova s hitovima Ovo mi je škola, Tempera i Ako me nosiš na duši. 1999. objavljuje album Judi, zviri i beštimje za koji je osvojio 7 Porina. Gibonni je 2000. održao veliki koncert na zagrebačkom stadionu Maksimir pred više od 32 tisuće ljudi, a godinu iza izlazi album Mirakul, koji je jedan od najprodavanijih hrvatskih albuma i nagrađen s 8 Porina.

2006. godine izlazi njegov album Unca fibre, a 2007. dvostruki album Acoustic:Electric koji je sniman za vrijeme turneje Unca fibre. 2010. objavljuje album Toleranca koji prodaje u dijamantnoj nakladi i osvaja 5 Porina. 2016. godine, zajedno s Oliverom Dragojevićem, objavljuje album Familija.

U dosadašnjoj karijeri osvojio je ukupno 40 Porina – što samostalno, što sa suradnicima. 2014. i 2021. odrekao se autorskih tantijema za pjesmu Cesarica kako bi pomogao poplavom i potresom pogođenima Gunji, Petrinji i Sisku.

Usprkos izvanredno uspješnoj glazbenoj karijeri, Gibonni je uspio sačuvati veliku dozu poniznosti i skromnosti.

– Iskreno, znam da to nije do mene. To su neke muze, to dođe po nekoj spiritualnoj osnovi. Stvarno vjerujem da je tako, jer da je sve na raciju, svaki dan bi pisao te pjesme, smatra Gibonni kojem je odanost na prvom mjestu, kako u privatnom, tako i u glazbenom životu. Odanost je jedna izgubljena vrlina, a meni strašno važna, ističe.

Sa suprugom Sanjom ima troje djece, i živi mirnim obiteljskim životom. S druge strane, pjesme koje piše dosta su dramatične – kaže kako je te pjesme i doživio i proživio, iako možda ne osobno.

– Bez obzira o čemu se radilo, međuljudski odnosi su vječni, zaključuje Gibonni. 

Izvor:hrt.hr