U petak, 18. lipnja, iznenadno je u 79. godini preminuo Ivo Marković, legendarni, jedan od najdugovječnijih, najboljih i iznimno omiljenih tajnika HAVK Mladosti iz Zagreba. Popularni Ivek, stari zagrebački ‘šmeker’, sa specifičnim hrapavim glasom i kombinacijom brkova i brade, do boli je bio predan prvenstveno vaterpolu i Mladosti.
Ivo Marković (rođen u Zagrebu 11. svibnja 1942.) prešao je godine 1985. iz Sportskog društva Mladost u Vaterpolski klub Mladost u kojem je postao tajnik što će i ostati sve do umirovljenja. On je bio prvi, svakodnevni kontakt kluba bilo s igračima, sucima, dužnosnicima iz svijeta sporta. On je dogovarao putovanja, hotelske smještaje, ali i rješavao sve probleme igrača gdje god i kada god bi se oni pojavili. Vrata njegove sobe, ureda na zatvorenom bazenu uz Savu, rijetko su se kada zatvarala. Uvijek otvoren za sve, za pomoć, asistenciju, ali dakako i šalu, zafrkanciju. Na telefonu, poslije mobitelu stalno dostupan. Duboko je i istinski emotivno proživljavao svaki gol, utakmicu, sve ključne trenutke u Mladosti. Mijenjali su se treneri, igrači, prolazile godine, ali klupski tajnik, dobri Ivek, vječno je bio na Savi i uz Žapce. S vremenom je istinski prerastao u ikonu ovog kluba.
Njegov rad, obnašanje dužnosti klupskog tajnika poklopilo se i s jednim od najsjajnijih razdoblja u povijesti Mladosti. Prvo za predsjedničkog mandata Celestina Sardelića, pa potom i Vlade Kobešćaka. Mladost je baš u doba s prelaska 80-tih na 90-te, ali i tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća, nizala uspjehe, trofeje, punila tribine svojeg bazena uz Savu. To je bilo doba kada je Mladost osvojila dva naslova prvaka Europe (1989. i 1990.), a kasnije će ‘pasti’ i treći (1996.). Osvajani su europski, ali i domaći pokali. Mladost je postala u to doba najtrofejniji vaterpolski klub u Europi i na svijetu. Dakako, golove su davale igračke zvijezde, s klupe su to vodile trenerske legende, ali duša kluba je bio Ivo Ivek Marković.
Po odlasku u mirovinu, više nije dolazio na bazen, ali je s vremena na vrijeme zvao, zanimao se, uvijek pratio što se zbiva u ‘njegovoj’ Mladosti s kojom je bio neraskidivo vezan. S vremenom je i odselio u svoju idilu kućice na Mrežnici, riječnoj oazi južno od Zagreba. Ondje se osjećao najljepše, a s tog nas je mjesta Ivek i zauvijek napustio.
Izvor:hrt.hr