Ulazak partizana u Bosansku Posavinu 1945. godine značio je smrt i mučenja za tisuće Hrvata. Boljševički sljedbenici Staljina i ‘oktobarske revolucije’ ubijali su bez milosti.
Koliko je zastrašujuće bilo nasilje nad Hrvatima Brčkog i okolice, najbolje nam govori to da su partizani ubili gotovo iz svake obitelji barem jednog člana, da je preko 2.300 djece ostalo bez očeva, da je preko 1.200 majki ostalo bez sinova, skoro 1.000 žena bez muževa, preko 1.200 očeva bez sinova, bake i djedovi bez unučadi.
Masakr boljševičkih partizana nad Hrvatima
Je li taj boljševički masakr, s obilježjima genocida, bilo masovno oslobođenje Hrvata od najmilijih i najvoljenijih članova obitelji? Svakom normalnom je to više sličilo na apokalipsu smrti nego oslobođenje. Partizani su doslovno ljude „oslobađali“ od života, a onda pak pisali svoju povijest gdje su sebe prikazali savršenim junacima bez greške, a ostale ljude i svoje neprijatelje najgorim zvijerima!
Nije lako prihvatiti nove dokaze, argumente, svjedočanstva i priznanja zločinaca., onima koje su pedeset godina učili o savršenoj bezgrešnoj povijesti partizana.
Ako samo znamo da su u gradu Brčkom 1945. partizani likvidirali iz bolnice 80 ranjenika, da su kod Savskog mosta likvidirali u jednom danu 300 Hrvata i Bošnjaka, a poslije su tu pojedinačno dovodili manje skupine ljudi iz Brčkog, strijeljali ih i bacali u Savu.
Svjedočanstvo preživjelog
Danas masovno grobište ubijenih ranjenika prekriva i sakriva partizansko spomen groblje u Brčkom udaljeno nekih tristotinjak metara od bolnice upravo kako je to opisao u svom svjedočanstvu jedini preživjeli ranjenik te bolnice u Brčkom Nikica (Pavičin) Jurković u knjizi: Zbornik radova i popis žrtava za vrijeme i poslije II. svj. rata na području Brčkog, Zagreb, 2002.
Također se zna da su partizani vratili sa Križnog puta, točnije sa Zidanog Mosta iz Slovenije oko 70 žena i djevojaka u Brčko, ošišali ih zatim natjerali na glavnu gradsku ulicu gdje ih je rulja tukla, kamenovala, pljuvala, trgala odjeću sa njih. Onako izmrcvaljene žene i djevojke su tjerali da metu glavnu ulicu u Brčkom petnaestak dana. Te žene su doslovno natapale svojom krvlju brčansku glavnu gradsku ulicu. Noću su ih vodili u obližnje prostorije u staroj zgradi iz vremena Austro-Ugarske koje su oteli od ubijenih Brčaka. Tamo su ih alkoholizirani partizani silovali i iživljavali se na njima, a neke su žene od tog zvjerskog čina izdahnule. Samo bi ih odvukli do mosta i bacili u Savu. Jedna od tih žena je Ana Dominik koja je poslije tog zvjerskog čina bila unakažena i nikada više nije mogla roditi, no o tome više u posebnom članku, piše komunistickizlocini.net
Svi su oni pobijeni bez dokazane krivice i suda.
Ponižavanje žrtava i njihovih obitelji
Svi su pobijeni po zakonu partizanske sile, mržnje i osvete. Poslije ovog terora smrti partizanska vlast je nametnula takvu atmosferu straha da se nije smjelo ni javno žaliti za pogubljenim članovima obitelji, a kamoli govoriti o tome kako su pobijeni, gdje i tko ih je pobio.
Nitko nije smio tražiti ni tijela najmilijih da ih se dostojno ukopa.
Ubojicama je bio cilj da ne ostane nikakva traga o ubijenima kako bi se u budućnosti znalo samo to “da su nestali u vihoru rata”, i da nitko neće biti odgovoran za njihovu pogibiju.
No, s obzirom na činjenicu da su oni bili naši preci, naša rodbina, generacija naše krvi ispred nas, očevi i majke naših očeva i majki, naša je sveta dužnost i moralna obveza da pisanim svjedočanstvima iznesemo za buduća pokoljenja povijesnu istinu o njima, o ratnim i poslijeratnim događajima u kojima su oni stradali. A stradali su zato što su pripadali istom narodu kao i mi suvremenici i svjedoci stradanja u nedavnom Domovinskom ratu čiji su uzroci isti, a posljedice kobne kao i u njihovo vrijeme.
Nepotpuni spisak ubijenih
Ovdje objavljujemo spiskove za sva mjesta današnjeg distrikta Brčko svih pobijenih Hrvata i Hrvatica osim grada Brčko za koji se još prikupljaju podaci. Oni će biti objavljeni naknadno i posebno, a procjenjuje se da je u gradu i predgrađu likvidirano preko 500 Hrvata. Tom prilikom su doslovno zbrisane cijele obitelji, nestala cijela prezimena u tom gradu, a njihova imovina oteta i dodijeljena najvišim rukovodiocima KPJ.
Na žalost, ovi spiskovi nisu konačni jer dosta je obitelji doslovno istrijebljeno i izumrlo pa niko nije mogao dati podatke o njima. I posljednji rat je učinio svoje, mnogi su stradali ili se odselili, pa i od tih obitelji nisu prikupljeni podaci o konačnom broju pobijenih uglavnom od strane partizana.
Izvor: Udruga brčanskih hrvata, Stradanje Hrvata brčanskog kraja u II. svjetskom ratu, Zagreb, 2002.
Svjedočanstvo Ane Dominik 2000.
Izvor: narod.hr/komunistickizlocini.net