Hrvati i njihovi potomci rasuti su po svijetu kao zvijezde po nebeskom svodu. Neki od njih vidljiviji su od drugih, kao i zvijezde, barem za neko vrijeme. Za vas sam prikupio crtice iz života onih koje sam tako rekavši „u hodu“ zapazio i o njima iz raznih izvora ponešto zabilježio. Poneke sam od njih i poznavao. A ovdje ih vi možete sve upoznati i vidjeti da u tom našem rodu i narodu ima stvarno nadarenih, radišnih i uspješnih pojedinaca diljem kugle zemaljske. Lijepo je (do)znati tko su ti naši sunarodnjaci i biti ponosan na njih. Svatko je od njih na svoj način obogatio svijet…
Među ovim kratkim životopisima pročitat ćete o ljudima vrlo različitih zvanja i iz raznih krajeva svijeta. Ali sve ih povezuju hrvatski korijeni. Svi su bili ponosni na ono što su ponijeli iz domovine ili naslijedili od svojih roditelja, djedova i baka – od domaćih jela i obiteljskih tradicija do hrvatske kulture općenito. Ali ima i još nešto što oni imaju zajedničko: prepoznali su svoje talente i imali životne ciljeve, te bili radišni, strpljivi i uporni u njihovu ostvarenju. Znali su da prirodna nadarenost nije dovoljna za velika postignuća. To je samo temelj na kojemu treba graditi, ustrajno radeći, ono što želimo u životu postići. Bili oni znanstvenici, glumci, pjevači, športaši… njihova je zvijezda zasjala i postala vidljiva jer su „brusili“ sami sebe, i to uz velike napore i žrtve.
Ante Čuvalo, Hrvati u svijetu – 101 životopis za školarce (i roditelje), CroLibertas Publishers, 2017.
Eduard Miloslavić (1884. – 1952.)
znanstvenik
Edward Lucas Miloslavich rođen je 20. prosinca 1884. u gradu Oaklandu, Kalifornija, od oca Luke i majke Vice rođ. Milković. Oni su potkraj 19. stoljeća otišli iz svog lijepog Postranja kod Dubrovnika u daleku Ameriku, ali nakon nekoliko godina vratili su se s djecom u svoj topli zavičaj.
Tako je naš Eduard, rođeni Amerikanac, stigao u Dubrovnik kad mu je bilo pet godina. Tu je završio osnovnu I srednju naobrazbu, potom studirao medicinu u Beču i diplomirao 1908. Posebno ga je zanimala patologija te je postao mladi asistent na Medicinskom fakultetu u Beču.
Istovremeno je bio suradnik na bečkom Patološkom institutu Vojne bolnice i objavljivao znanstvene članke. Tijekom Prvog svjetskog rata bio je nekoliko godina vojni liječnik u austro-ugarskoj vojsci, a 1917. postao je profesorom patologije na bečkom sveučilištu.
Godine 1920. odazvao se pozivu američkog isusovačkog Marquette University u Milwaukeeju, Wisconsin, i tamo preuzeo Katedru patologije, bakteriologije i forenzičke medicine. Kao veliki stručnjak na polju forenzike, Doc Milo, kako su ga tamo zvali, u Americi je otpočeo kriminalističku patologiju kao novu granu medicine i jedan je od utemeljitelja udruge International Academy for Forensic Medicine. Ali osim što je bio djelatan i uspješan u svojoj profesiji sudjelovao je u životu i radu hrvatskih doseljenika u toj zemlju.
Godine 1932. dr. Miloslavić se vratio u domovinu i postao šefom Katedre za sudsku medicinu na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Tu je osnovao u svijetu poznati Institut za sudsko vještačenje. Predavao je i pastoralnu medicinu na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu da bi budući svećenici bili bolje pripremljeni za rad s bolesnicima. Bio je veliki protivnik pobačaja i eutanazije.
Kao znanstvenik svjetskog glasa dobivao je razne počasne titule i bio pozivan da dođe predavati i istraživati na više sveučilišta, ali on je ostao u Hrvatskoj i postao dekanom Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a zaslužan je i za osnivanje Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Kao svjetski poznatoga vještaka za sudsku medicinu Međunarodni Crveni križ pozvao ga je (1943.) da bude član povjerenstva za istraživanje masovnog zločina u Katynskoj šumi gdje je sovjetska tajna služba pobila više od 21 tisuću poljskih časnika i intelektualaca u ožujku 1940. godine. Zbog sudjelovanja u istraživanju zločina kod Katyina, jugoslavenski sud ga je poslije rata osudio na smrt u odsutnosti.
Krajem 1944. godine, prof. dr. Miloslavić se vratio u Ameriku i predavao sudsku medicinu na sveučilištu u St. Louisu, Missouri. Za vrijeme jednog međunarodnog znanstvenog simpozija zatekla ga je nagla smrt 11. studenog 1952. u Madridu. Njegovi zemni ostatci pokopani su u St. Louisu, u Americi, gdje je i rođen. Svojim radom i znanjem obogatio je obje svoje domovine i svijet.
dr. Ante Čuvalo
izvor:hkv.hr